| Popis: |
Cilj je ovoga izlaganja analizirati pomorsko nazivlje u trima dijelovima rječnika dubrovačkoga leksikografa Joakima Stullija, "Lexicon latino-italico- illyricum" (1801), "Rjecsosloxje slovinsko-italiansko-latinsko" (1806) i "Vocabolario italiano-illyrico-latino" (1810), čija je rječnička građa, odnosno njezino samostalno, sustavno i sveobuhvatno proučavanje ostalo u sjeni ostalih prinosa razvoju hrvatske pomorske terminologije. Budući da je Stulli kontinuirano dopunjavao i usavršavao svoj rječnik, pristup obradi korpusa uključuje sva tri rječnička dijela, odnosno šest njegovih svezaka. Rezultati istraživanja upućuju na bogatu Stullijevu maritimološku leksikografsku ostavštinu u vidu imena vezanih za more, brod i upravljanje njime, vrste vjetrova, obalni pojas te različite aspekte pomorske djelatnosti. Raščlamba strukture i tvorbenih načina zabilježenih termina donosi Stullijeve inovacijske tendencije u odnosu na njegove prethodnike i suvremenike, a time i opsežnije pomorsko nazivlje. Ovim će se radom upotpuniti uvid u Stullijevu plodonosnu leksikografsku djelatnost, ali i dosege stvaranja hrvatskoga pomorskog nazivlja s početka 19. stoljeća, čime se obuhvaća fenomen oblikovanja i očuvanja maritimne baštine na istočnojadranskoj obali u svjetlu mora i pomorstva kao tradicionalnih mediteranskih arhetipova i ideologema. |
