| Popis: |
Danas je prisutna svijest da je pitanje budućnosti čovjeka i svijeta jedno od ključnih, a u tom je smislu eshatologija postala, ne kao nekoć kraći traktat na kraju teologije, već jezgra njezina razumijevanja i interpretacijski ključ koji pruža smjernice za odgovore na pitanja koja čovjek postavlja o smrti, smislu postojanja i vječnome životu. Drugi vatikanski koncil utro je put tako shvaćenoj eshatologiji, koja se prvenstveno razumijeva u kristološkom (usp. LG 48) i ekleziološkom (usp. SC 8) svjetlu, ne izostavljajući pritom probleme suvremenog čovjeka (usp. GS 18). Cilj ovoga predavanja jest predstaviti središnje eshatološke teme (smrt, uskrsnuće, pakao, raj, čistilište) kroz suvremene naglaske u njihovu teološkom razumijevanju, kako bi potom mogli biti implementirani u neposredan rad s djecom i posredovani na prikladan religijskopedagoški način. Suvremeni naglasci idu za tim da sve eshatološke stvarnosti nastoje dovesti u suodnos s današnjim vremenom, uz očuvanje dinamizma i napetosti onoga „već i još ne“. Osim isticanja korelacije današnjega vremena s onim vječnim, naglasit ćemo i potrebu promišljanja posljednjih stvarnosti u ključu osobnoga poimanja – tijela, smrti, suda i čišćenja, te sudjelovanja u unutarbožanskom životu. Eshatologija je danas, dakle, izrazito dinamična, relacijska, kontekstualna i usmjerena na svoj temelj – Isusa Krista. Moguća implementacija ovih najvažnijih naglasaka bit će popraćena izabranim primjerima koji bi trebali omogućiti i olakšati religijskopedagoško posredovanje (primjerice, uporabom medija – likovnih, književnih, glazbenih, filmskih, scenskih – kao osobito prikladnima za govor o eshatologiji ; raspravom o važnosti ljudskih odnosa ; uporabom primjera komunikacije pomoću koje se može približiti „dijaloška besmrtnost“, povezivanjem pitanja vremena i prostora u fizici s onim eshatološkim, i sl.). |
