| Popis: |
Stjepan Bakšić (1889.–1963.) značajan je zbog pokušaja stvaranja hrvatske dogmatsko-teološke sume. Objavio je dva priručnika, a još četiri ostala su u rukopisu. Područje istraživanja ove disertacije Bakšićevi su priručnici, među kojima napose kristološki i soteriološki. Glavna tema istraživanja dvije su međusobno povezane i komplementarne teološke perspektive – kristološka i dogmatsko-teološka. Prva dva dijela rada predstavljaju općenitu i neposrednu kontekstualizaciju dogmatske teologije i kristologije, a druga dva su posvećena analizi i sintezi kristologije. Biobibliografska istraživanja obuhvaćaju rekonstrukciju života i djelatnosti autora, kronološku i teološku periodizaciju spisateljstva, pojmovno i povijesno-teološko istraživanje dogmatske teologije, znanstvenu obradu priručnika dogmatske teologije s područja trinitarne, teologije stvaranja, teološke antropologije i teologije milosti. Povijesna i vremenska kontekstualizacija istražuje važnije društveno-političke, crkvene i teološke prilike u razdoblju između Prvoga i Drugoga vatikanskog koncila s obzirom na odjek tih prilika u životu i pisanome stvaralaštvu autora. Posebno se istražuju pojmovi i stvarnosti „(neo)skolastika“ i „(neo)tomizam“. U trećemu dijelu istražuju se sadržaj i nauk te općenite teološke i literarne značajke kristoloških i najuže povezanih spisa. S ovima su u vezi analitičko-sintetička i kritičko-evaluacijska istraživanja posljednjega dijela rada, u kojemu se pojmovno, povijesno-teološki i metodom modela u suvremenoj kristologiji istražuje autorova dogmatska kristologija. Kao polazišno-perspektivne odrednice ili arhitektonska načela njegove kristologije utvrđuju se i istražuju teologija nadnaravnoga, haritološka, hamartiološka i trinitarna perspektiva. Istraživanje sadržajno-metodoloških predilekcija dogmatske kristologije ispituje predodređeno Kristovo posredništvo kao glavno strukturalno načelo njegove kristologije te hermeneutička kristološka načela – osoba i djelo Isusa Krista, naravno i adoptivno sinovstvo. Zatim se istražuju teološki stil, metoda i terminologija. Teološka sinteza omogućuje zaključak o Bakšićevoj kristologiji kao eminentno haritološkoj, a o dogmatskoj teologiji kao kristološkoj. Teološko-spekulativno glavno je metodološko obilježje kojim autor teži logičko-spoznajnome pristupu kršćanskim otajstvima na način teološkoga kao eminentno znanstvenoga pristupa otajstvima vjere. |
