| Popis: |
Monografija se primarno temelji na motivsko- tematskoj analizi relevantne usmenoknjiževne građe te terenskoga istraživanja autorice koje se značajno oslanja na etnološka i etnografska istraživanja. Ženom Dalmatinske zagore znanost se nije cjelovito bavila ; u znanstveno-stručnome i javnome diskursu raširena je slika neosviještena ženstva i ženske podložnosti muškarcu, a analizirani su pretežno rubni aspekti života žene kojima se takva teza opravdavala. Život žene u Dalmatinskoj zagori snažno je obilježen tradicijom patrijarhalnoga društvenoga uređenja, a ona se ogleda i u slici žene u usmenoj književnosti koja je imanentna tradicijskoj kulturi pa je očekivano da slika žene u usmenoj književnosti s jedne je strane reflektira životni prostor kojemu žena pripada, prihvaćajući ga kao neupitnu danost. Usmena književnost kao i etnološko-etnografska istraživanja, s druge strane, neprestano upućuju na žensku „izmještenost“ iz područja sigurnoga, jasno definiranoga reda tradicijske zajednice. Iz takve kontrastne pozicije žene proizlazi mogućnost i potreba sagledavanja problematike iz drugačijega kuta. Namjera je monografije rasvijetliti naznačenu suprotnost, otvoriti mogućnosti revidiranja ili tek drugačijega pogleda na dosadašnja istraživanja o različitim aspektima života žene Dalmatinske zagore, koristeći se pri tome kao polazištem različitim usmenoknjiževnim oblicima zabilježenima na tome području te etnološkim i etnografskim spoznajama o tradicijskoj kulturi općenito, kojoj je usmena književnost imanentna. Teorijska podloga, uz filologiju kao primarnu disciplinu (usmena književnost, odnos književnosti i zbilje, književnost i prostor), obuhvaća i područje folkloristike i etnologije (kulturno pamćenje, teorije identiteta) te feminističke kritike. Analiza potvrđuje polaznu hipotezu o kompleksnoj slici žene toga prostora. |
