| Popis: |
Cilj ovog rada bio je odrediti propusnost na vodenu paru i plinove (O2 i CO2), te vrijednost globalne migracije različitih materijala za pakiranje hrane. Mjerenja su provedena na poliolefinima, tradicionalno korištenim materijalima za pakiranje hrane - polietilen niske gustoće (PE-LD) i linearni polietilen niske gustoće (PE-LLD), papiru te biorazgradivom materijalu – poli(mliječna kiselina) (PLA). Prema dobivenim rezultatima biomaterijali su očekivano pokazali znatno slabija barijerna svojstva od plastičnih materijala. Papir je najpropusniji materijal na vodenu paru i plinove (O2 i CO2), a slijede ga PLA, PE-LD i PE-LLD. Među uzorcima dvije vrste polietilena nisu uočene statistički značajne razlike u propusnosti na vodenu paru niti na plinove. Vrijednosti globalne migracije u dva simulanta hrane (3 %-tna octena kiselina i 10 %-tni etanol) ukazuju na mogućnost korištenja PE-LD, PE-LLD i PLA u direktnom kontaktu sa hidrofilnom hranom, dok su kod uzoraka papira zabilježene povišene vrijednosti koje prelaze zakonska ograničenja. |
