| Popis: |
Cilj ovog rada je proširenje spoznaja i znanja o sintezi i razvoju novih anorganskih polimernih veziva, tzv. geopolimera pripremljenih alkalijskom aktivacijom letećeg pepela iz hrvatske termoelektrane ložene ugljenom (TE Plomin 2, Plomin). Kao alkalijski aktivator korištena je otopina vodenog stakla, tip S sa SiO2/Na2O omjerom od 3, 1 (Tradeunique group, Galenik-Magmasil, Srbija). Uzorcima morta, koji su pripremljeni prema hrvatskoj normi HRN EN 196–1: 2005, i toplinski obrađeni pri 85 oC uz različite uvjete njegovanja pri sobnoj temperaturi, određivana je mehanička čvrstoća (tlačna i savojna) i stupanj proreagiranosti u vremenu od 3, 7 i 28 dana. Infracrvena spektroskopija (FTIR) i rendgenska difrakcijska analiza (RTG) korištene su za praćenje napredovanja reakcije geopolimerizacije i identifikaciju novih faza. Rezultati istraživanja su potvrdili da amorfna komponenta iz letećeg pepela reagira sa vodenim staklom. Glavni reakcijski produkt koji nastaje u geopolimernom vezivu je amorfni alkalijski alumosilikatni gel koji pomiče asimetričnu T–O (T=Si ili Al) vrpcu prema nižim valnim brojevima (1029 cm–1) u odnosu na izvorni leteći pepeo. Uočeno je da uvjeti njegovanja utječu na mehaničke čvrstoće mortova. Najveće čvrstoće razvija uzorak morta toplinski obrađen 24 h pri 85 C. Ovaj mort postiže čvrstoću od 15 MPa poslije 28 dana starosti. |
