Popis: |
Eutrofikacija, kao proces obogaćivanja vodnog tijela mineralnim tvarima, direktno utječe na primarnu produkciju, bioraznolikost i uzrokuje promjene u trofičkoj strukturi. Dušik (N) i fosfor (P) smatraju se glavnim uzročnicima eutrofikacije i degradacije vodnog sustava. Nacionalni park Plitvička jezera kao jedinstveni krški slatkovodni ekosustav sa sedrenim barijerama, predstavlja vrlo dobar poligon za proučavanje procesa eutrofikacije. Uz pomoć modificiranih hranjivih podloga koje otpuštaju mineralne tvari na jednostavan i učinkovit način mogu se istražiti obrasci limitirajućeg učinka N i P, uz zanemariv utjecaj na ekosustav. Na sedrenim barijerama u sustavu Donjih i Gornjih jezera tijekom 2015. godine provedene su četiri sezonske serije eksperimentalne eutrofikacije. Modificirane hranjive podloge postavljene su na barijere u dva različita mikrostaništa (sedra i makrovegetacija). Korišteno je 5 različitih tretmana: 0-kontrola (bez agara), 1-kontrola (agar), N-podloga (0, 5 M NaNO3), P-podloga (0, 05 M KH2PO4) i N+P- podloga (0, 5 M NaNO3 + 0, 05 M KH2PO4). Analiza klorofila a provedena je prema metodi etanolske ekstrakcije i upravo su ti prvi rezultati analizirani u ovom radu. Rezultati koncentracija klorofila a ukazuju na povišene koncentracije ovog pokazatelja na mrežicama koje su bile u kontaktu s P i N+P podlogama i to u prosjeku 1, 5 do 2 puta veće od 0-kontrole i 1-kontrole. Uočene su i sezonske razlike s nižim koncentracijama zabilježenima u proljeće. Također su zabilježene nešto niže vrijednosti klorofila a na podlogama u makrovegetaciji nego na sedrenoj barijeri, te između samih lokacija Gornjih i Donjih jezera postoje razlike u vrijednostima. Ovi podaci potvrdili su postavljenu hipotezu da povišene koncentracije N i P koje inače nisu prirodno karakteristične za vode lotičkih biotopa Plitvičkih jezera dovode do jačeg razvoja autotrofnog perifitonskog matriksa. |