| Popis: |
U ovom ću izlaganju tematizirati pitanje zdravlja u ranom kineskom kulturnom kontekstu, a posebice ću razmotriti odnos između zdravlja i tradicionalnih kineskih etičkih principa. Naime, od 4. st. pr. n. e. pojavljuju se kineskifilozofijski tekstovi koji tematiziraju pitanje postignuća zdravlja. Oni polaze od stajališta da zdravlje nije puka danost nego je postignuće koje zahtijeva kontinuirani rad. U tim je tekstovima zdravlje poimano kao stanje koje se ne može okarakterizirati samo kao odsutnost bolesti nego se smatra bivanjem u harmoniji sa samim sobom, što je odraz i rezultat pravilnog upravljanja životnim dahom (qi). Polazeći od ovakve postavke, ti tekstovi razvijaju metode očuvanja zdravlja, odnosno kultiviranja tijela, kojima se postiže očuvanje qija, kao što su pravilna prehrana, meditacija, vježbanje i sl. Međutim, postavljanje zdravlja kao vrijednosti te prava na zdravlje biva podvrgnuto kritici te dovedeno u pitanje u tekstovima drugačijih provenijencija. U izlaganju ću iščitati njihove temeljne argumente. Poseban ću naglasak staviti na konfucijansku reakciju koja je u svom konzervativnom stremljenju indikativna jer se kritika konfucijanaca može iščitati u kontekstu kineskih tradicionalnih vrijednosti. Stoga ću ideju prava na zdravlje dovesti u odnos s konfucijanskim etičkim principima, kao i njihovim poimanjem individue i njenog odnosa s društvom. Iz tog sraza vrijednosti može se vidjeti kako je postavljanje zdravlja kao vrijednosti i prava na zdravlje unijelo elemente individualizma u jedan kolektivistički svjetonazor te je time predstavljalo značajan čimbenik u formiranju rane kineske kulture. |
