| Popis: |
U radu će se izložiti problem određivanja razine usvojenosti jezičnih razina hrvatskoga kao drugog i stranog jezika (J2) prema Zajedničkom europskom referentom okviru za jezike (Zeroju). Veći dio literature navodi da studij nekog jezika podrazumijeva poznavanje jezika na B2 razini i višoj. Primijećeno je da studenti nemaju istu razinu usvojenosti na svim jezičnim razinama. Primjerice, fonetska kompetencija često je najslabije usvojena. Prema Zeroju većina europskih jezika ima izrađene Okvire za jezike za sve razine. Za hrvatski jezik izrađeni su Okviri za srednju razinu – B1 i B2 koji će u izlaganju biti kratko predstavljeni. Danas se jezici u Europi sve više poučavaju u sklopu kulturoloških studija. Uz višejezičnost europska politika promiče i i multikulturalnosti kao jedan od temeljnih vrijednosti suvremenoga europskoga obrazovanja. Tako je i hrvatski kao drugi jezik na Croaticumu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prerastao okvire jezičnog tečaja i postao sveučilišni modul. Na intenzivnoj jezičnoj nastavi hrvatskog kao J2 uz gramatičke sadržaje i usvajanje vokabulara u silabe su uključeni i kulturološki sadržaji. Studentima se posebno nude kulturološki sadržaji kao izborni predmeti, npr nastava iz etnologije, hrvatske povijesti, filma, književnosti, svakodnevne kulture i sl. Lektorima često problem predstavlja vrednovanje znanja. Jednak udio u testu i vrednovanju znanja ima razumijevanje slušanog teksta, razumijevanje pisanog teksta i vokabular, gramatika i pisana produkcija. Najteže je vrednovati pisanu produkciju unatoč izrađenim opisnicima vrednovanja. U izlaganju će se pokazati primjena nekih lingvističkih teorija u poučavanju, između ostalog, lingvistike teksta u vrednovanju pisane produkcije. |
