| Popis: |
Teškoća u razvoju djeteta predstavlja za roditelje traumu, koja rezultira doživljajem ugroženosti i stresom u suočavanju s novonastalom situacijom. U prvoj fazi suočavanja sa stresom kod roditelja postoje mnoge neugodne emocije i nefunkcionalna ponašanja, koja su zapravo normalna reakcija na neočekivanu i nenormalnu situaciju, a stručnjacima predstavljaju izvor teškoća u komunikaciji s roditeljima i radu s djetetom. Iako su neadaptivne, te reakcije u početku su korisne i vode do daljnjih, adaptivnih načina ponašanja. Osim psihološkog stresa, ova situacija zahtjeva od roditelja i objektivno veći napor. Obitelji je otežano kretanje kroz njene prirodne životne cikluse, a svaki redovni zadatak obitelji postaje složeniji (medicinski tretman i sudjelovanje u habilitaciji, ekonomski zahtjevi i organizacija života obitelji). Neadaptivne reakcije roditelja u suočavanju sa stresom za stručnjake predstavljaju izvor profesionalnog stresa, čemu doprinosi i nedovoljno poznavanje psiholoških procesa kod roditelja i djeteta, ali i neprimjereno suočavanje s vlastitim neugodnim emocijama. Time i reakcije stručnjaka u suočavanju sa profesionalnim stresom postaju neadaptivne. Dodatan izvor stresa za stručnjake jest neprimjerena komunikacija s roditeljima. U našim uvjetima rada još uvijek prevladava tradicionalni medicinski model odnosa (naglasak na dijagnozi i individualnim uvjetima razvoja), s autoritarnim odnosom roditelja i stručnjaka. U svijetu se intenzivno razvija novi ekološki model odnosa (naglašava interakciju pojedinca s okolinom i zahvaća sve uvjete razvoja djeteta), s partnerskim odnosom stručnjaka i roditelja. Da bi mogli uspješno obaviti svoju zadaću - postizanje optimalnog razvoja za svako dijete - za budućnost se postavljaju kao neophodna tri područja rada stručnjaka: trajna edukacija, psihološki rad na sebi (komunikacija, emocije) i supervizija i vođenje od iskusnijih kolega. |
