| Popis: |
U ovom radu analiziraju se geneza i razvoj ideje o ljudskom pravu na vodu te mogućnosti i posljedice njegove institucionalizacije. Istraživanje polazi od raspoloživosti slatke vode kao ograničenoga prirodnog resursa, načina pravnog uređenja društvenih odnosa u vezi s opskrbom vodom za piće i sanitarne potrebe u ljudskim zajednicama u povijesti prema načelu jednakosti, kao i promjenama na prijelazu iz 20. st. u 21. st., koje su posljedica sve veće oskudice vodnih resursa zbog klimatskih promjena, rasta broja svjetskog stanovništva, globalne urbanizacije i implementacije politike novoga javnog menadžmenta u upravljanju vodnim uslugama. U radu se istražuju pojava, ciljevi i metode novoga globalnog socijalnog pokreta za ljudsko pravo na vodu, koje jamči svakome dostupnost osnovnih količina vode za piće i sanitarne potrebe za osobne potrebe i potrebe kućanstva te teorijske osnove ljudskog prava na vodu koje uvažavaju vodu za piće i sanitarne potrebe kao univerzalno dobro koje je uvjet za ostvarenje ljudskog dostojanstva i zadovoljavanje esencijalnih ljudskih potreba, temeljno za ostvarenje autonomije pojedinca i zaštitu kolektivnih dobara - javnog zdravlja i zaštitu okoliša. Analiza pravnih izvora ljudskog prava na vodu ukazuje kako ono derivira iz drugih ljudskih prava i ima središnje značenje za njihovo ostvarenje te je implicite prepoznato u brojnim dokumentima međunarodnog sustava ljudskih prava. Ljudsko pravo na vodu, iako još uvijek nije prepoznato u međunarodnom sustavu ljudskih prava, u mnogim državama je sadržano u različitim pravnim dokumentima: ustavima, zakonima, statutima lokalnih jedinica, strategijama i akcijskim planovima, a u europskom pravu derivira iz načela priznavanja i poštovanja pristupa uslugama od općega gospodarskog interesa. Dostupnost vode za piće i sanitarne potrebe, prema načelu jednakosti, u današnjem je svijetu prepoznata kao temeljna društvena vrijednost koju je potrebno zaštititi kao ljudsko pravo. U nedostatku konsenzusa međunarodne zajednice o njegovoj normativnoj definiciji, konstitucionalizacija ljudskog prava na vodu u nacionalnim pravnim sustavima aktualizira načelo vladavine prava u društvenim odnosima u vezi s opskrbom vodom za piće i sanitarne potrebe, i ističe odgovornost državnih vlasti za poštovanje, zaštitu i poduzimanje mjera za ostvarenje ljudskog prava na vodu. |
