| Popis: |
U ovom se radu uspoređivala didaktička aktivnost nastavnika – ; izvornog govornika i nastavnika – ; neizvornog govornika. Analiza razrednog dijaloga pokazala je da na fonetskoj jezičnoj razini nema razlike u načinu i vremenu intervencije, dok na intervenciju na morfološkoj razini nastavnik – ; neizvorni govornik troši nešto više vremena Možda je razlog tome mogućnost da nastavnik - neizvorni govornik dovede u vezu morfološke forme jezika cilja s istim formama materinskog jezika. Pri intervenciji na semantičkoj razini nastavnik – ; izvorni govornik na jednu intervenciju prosječno troši 56.6 sekundi dok nastavnik neizvorni govornik na istu intervenciju troši 7.14 sekundi. Ta očekivana razlika proizlazi iz činjenice da se izvorni govornik pri objašnjavanju značenja uvijek služi definicijama, kontekstom, sinonimima, antonimima te upućivanjem na prijašnja znanja. Takav način intervencije nastavnika, prisiljava na veću budnost i aktivnost učenike koji uz značenja percipiraju i ostale segmente jezika. Ipak je ponekad, u cilju aktivne i dinamične komunikacije, potrebno da nastavni brzo i neposredno prevede određenu riječ, a u takvoj situaciji je nastavnik – ; neizvorni govornik u prednosti. Nastavnik učenicima ne predstavlja samo jezični i govorni model, on je za njih istodobno i utjelovljenje kulture i civilizacije jezika koji pročava. Iz toga proizlazi da je izvorni govornik idealan nastavnik stranog jezika. Ipak, cilj svakog nastavnika jest spriječiti prekid u komunikaciji te osigurati optimalnu povratnu spregu u optimalnom vremenu. Smatram da bi, u početnim stadijima učenja stranog jezika, kada učenici još nemaju razvijenu jezičnu kompetenciju, adekvatan prenosilac znanja u razrednoj sredini trebao biti nastavnik neizvorni govornik. Prilikom učenja stranog jezik na višim stupnjevima mogla bi biti korisna i dragocjena pomoć nastavnika – ; izvornog govornika. |
