| Popis: |
Rad analizira početak umjetničkog lutkarstva u Hrvatskoj, preko glavnog junaka prve predstave neodvojivo vezanog uz popularno lutkarsko kazalište. Riječ je o Petrici Kerempuhu kojega je 1920. godine Teatar marioneta lutkarski oživio u predstavi Petrica Kerempuh i spametni osel, po tekstu Dragutina Domjanića. Nakon upoznavanja s pokretačima i idejom Teatra marioneta te sa samim tekstom, rad se usmjerava prema naslovnom liku, stavljajući ga u odnos s dugom tradicijom popularnih lutkarskih junaka od Pulcinelle do Petričinog najbližeg rođaka Kasperla. Uz to što pronalazi zajedničke karakteristike i spone poput duhovite pučke mudrosti i snalažljivosti te kritičke i satiričke oštrice, rad uočava i točke razdvajanja: čvrsto oblikovanu strukturu teksta, netipičan razvoj Petrice, njegovu vizualnu dopadljivost, svijest o jezičnoj pripadnosti, ublaženu agresiju, motivirane sukobe i razvoj likova. Tim razlikama rad ukazuje na pomak od popularnog prema umjetničkom lutkarstvu. Spoj popularnih i umjetničkih elemenata pokazao se dobitnim te je predstava Petrica Kerempuh i spametni osel doživjela uspjeh kod publike i kritike, postavivši se čvrstim temeljem umjetničkog lutkarstva u Hrvatskoj. Teatar marioneta, kako rad kasnije pokazuje, ubrzo je napustio svoj idejni koncept, podrezavši samome sebi umjetnička krila, a slična sudbina zadesila je Petricu Kerempuha koji je u kasnijem retrogradnom razvoju minoriziran kao lik. |
