| Popis: |
U ovome radu analizira se fenomen oficijelne rehabilitacije kroz koji je prolazila kriminalistička književnost u Češkoj u razdoblju 1958-1969. Onodobna književna produkcija, kao i projekcije o zapadnjačkom modelu krimića koje su dolazile iz krila liberalno orijentiranih književnih kritičara, u ovome su radu ostavljene po strani, a pažnja je umjesto toga u potpunosti posvećena naporima za afirmacijom «novog», socijalističkog krimića, koji su dolazili s razine oficijelne kulturne politike. Autor nastoji objasniti ključne poticaje te rehabilitacije (zamor romana izgradnje, moskovska konferencija o znanstvenofantastičnoj i avanturističkoj književnosti), kao i ciljeve kojima je ona stremila (kolonizacija i instrumentalizacija krimića, njegovo inkorporiranje u tzv. visoku književnost socrealističkog kanona). Na samome kraju rada konačni dosezi oficijelne rehabilitacije krimića razmatraju se u svjetlu tvrdnji nekih kritičara onoga vremena da je ona rezultirala prije svega kvantitativnom, a u manjoj mjeri kvalitativnom «renesansom» žanra. |
