| Popis: |
Zbog svoje lake dostupnosti, kozmopolitskog rasprostranjenja i načina života, gujavice su pogodni test - organizmi. Iako se često koriste, vrlo je malo dobro definiranih objektivnih biomarkera za utvrđivanje učinka na gujavice, pa tako i biomarkera genotoksičnosti. Mikronukleus - test se u dosadašnjim istraživanjima koristio kao brza, jednostavna i vrlo pouzdana metoda za detekciju genotoksičnosti u kralježnjaka i beskralježnjaka, a primjenu je našao i u biomonitoringu. Indukcija mikronukleusa u celomocitima gujavica bila bi korak prema primjeni ovog testa genotoksičnosti u biomonitoringu terestičkih ekosustava. Tijekom ovog istraživanja, pokušali smo inducirati mikronukleus u celomocitima gujavice vrste Lumbricus rubellus izlaganjem tvarima poznatog genotoksičnog učinka - mitomicinu C (koncentracije 1 µ ; ; ; mol/L i 2 µ ; ; ; mol/L) i poliklorirani - bifenilima – PCB (koncentracije 100 µ ; ; ; g/L, 200 µ ; ; ; g/L, 500 µ ; ; ; g/L i 800 µ ; ; ; g/L) - preko kože. Preparati celomske tekućine rađeni su 4. i 7. te, u slučaju PCB-a i 14. dana izlaganja. Bojani su bisbenzimidom 33258 (Hoechst) te analizirani na florescencijsom mikroskopu. Na svakom preparatu je analizirano 500, odnosno 1000 stanica te je zabilježen broj prisutnih mikronukleusa. Rezultati mikronukleus - testa (MNT) u celomocitima vrste L. rubellus izložene mitomicinu C pokazali su indukciju mikronukleusa, dok rezultati u životinjama izloženim PCB– u nisu istoznačni i ne pokazuju indukciju mikronukleusa. Ovime smo pokazali da je primjena MNT - a u celomocitima gujavica moguća, no za njenu standardizaciju potrebna su dodatna istraživanja. Zbog velike varijabilnosti rezultata mikronukleus - testa unutar podjednako tretiranih skupina potrebno je analizirati najmanje 1000 stanica po preparatu celomske tekućine. |
