| Popis: |
Rad tematizira motiv smrti u Pričama iz davnine i sedam bajki izvan glasovite zbirke I. Brlić- Mažuranić, propitujući način na koji autorica predodžbe o smrti preslikava na njih. U bajkama smrt nije neuobičajena ni nasilje nije rijetko, štoviše, prihvaćamo ih kao dio čudesnog svijeta koji u njima postaje svakidašnji. Obrnuto od realnosti, bajke smrt od starosti ili bolesti tematiziraju rijetko, pa se motiv nasilne smrti javlja u svakoj od Priča iz davnine. Motiv ubojstva javlja se u nekoliko varijanti, kao ubojstvo djeteta, nesretna smrt, ubojstvo roditelja, ubojstvo staraca. Usmjerenost na problematizaciju predodžbe o smrti izdvaja dva obrasca, oba vezana uz kršćanstvo i koncept grijeha, kazne i oprosta. Motiv oprosta povezuje se uz pokušaj ubojstva staraca. Oprost ubojicama staraca i roditelja možemo tumačiti poštovanjem društvenih stereotipa u smislu bezgranične roditeljske ljubavi i predodžbi vezanih uz kršćanske koncepte oprosta. Za najstrašniji zločin, pokušaj ubojstva djeteta, oprosta ni opravdanja u bajkama nema. Ubojstvo djeteta kažnjava se najvećom kaznom, smrću. Uz spoznaju o počinjenom grijehu žrtvina kazna smrću bit će blaža i dostojanstvenija, i obrnuto, u zloći i zlobi nerazumlja kazna smrću bit će agresivnija i strašnija. Svršenost smrti oponira dimenziji vječnosti, pa je tabuizirana u bića koja doživljavamo kao besmrtna, a nestanak i način na koji umiru junaci, čudesni i fantastični likovi u bajkama prikazuje se ili ublažavanjem i umanjivanjem njena značenja, kao preobrazba ili odlazak, ili naglašavajući dostojanstvo smrti u načinu koji odabiru za svoj kraj. |
