| Popis: |
U godinama Prvog svjetskog rata narodne su se mase našle u situaciji za koju nisu bile pripremljene, uvučene u pokolj neočekivanih razmjera. Smrt u ratu je okrutna i anonimna, nastupa bez mogućnosti da se umirućem pruži pomoć u njegovim posljednjim trenucima, što onda bol i osjećaj gubitka čini još težima. S druge strane, tijekom Prvog svjetskog rata svjedočimo i procesu sistematične egzaltacije i mitizacije tog događaja katastrofalnog dosega. Rat se našao u središtu procesa resemantizacije koji je pak doveo do formiranja "mita ratnog iskustva". U ovom izlaganju, na temelju pregleda nekrologa objavljenih u hrvatskom tisku , analizirat ću modalitete kojima se ta zajednica u žalosti za mrtvima nosila s boli zbog gubitka te pokušala reafirmirati smislenost i legitimnost smrti u naoko besmislenom sukobu. U tom smislu, te prakse poprimaju i određenu političku konotaciju, više ili manje naglašenu ovisno o pojedinom slučaju i postaju i "građanski činovi", utoliko što sudjelovanje u njima implicira i prihvaćanje jedne određene vrijednosne skale. |
