| Popis: |
Juraj Dobrila središnja je osoba hrvatskoga narodnog preporoda u Istri. Navedenu tvrdnju potvrđuje već i letimičan uvid u povijesne studije posvećene hrvatskom preporodnom, nacionalno-integracijskom i modernizacijskom procesu u Istri. Pa ipak, poznatom biskupu i preporoditelju nije posvećen odviše velik broj znanstvenih radova. Mnogo češće, njegov je značaj prikazivan u studijama o pitanjima što trajanjem nadilaze Dobrilin životni vijek ili razmatraju određene sastavnice njegova razgranatoga djelovanja. Uočljiva je, stoga, potreba da se dugogodišnji rad Jurja Dobrile i važno mjesto što ga zauzima u novijoj hrvatskoj povijesti procijene podrobnom analizom, prvenstveno utemeljenom na uvidu u izvorno gradivo, i to u jednakoj mjeri na dobro poznatim, često korištenim dokumentima, kao i na dosad nepoznatim spisima iz hrvatskih i inozemnih arhiva. Od početka šezdesetih godina devetnaestoga stoljeća, Habsburška Monarhija ulazi u razdoblje neprekinute ustavnosti i započinje polustoljetni, spori proces demokratizacije, oličen u parlamentarnome sustavu i izboru zastupnika na državnoj i pokrajinskoj razini. Dobrilinom razmjerno kratkom aktivnom sudjelovanju u političkome životu, odnosno biskupu kao zastupniku u Zemaljskome saboru Markgrofovije Istre i bečkome Carevinskom vijeću posvećena je jedna od cjelina u knjizi, ali mjeriti njegovu političku težinu isključivo poslaničkom aktivnošću predstavljalo bi štetno reduciranje. Umjesto toga, prikaz biskupove političke djelatnosti polazi od znatno ambicioznije namjere: uočavajući kako Dobriline inicijative i nastojanja, premda raznorodna i neujednačeno uspješna, polaze od čvrstoga, jedinstvenog svjetonazora kojim se vodio i prije no što je bio imenovan biskupom, monografijom se nastoji obraniti tvrdnja da Dobrila kao preporoditelj nije odvojiv od Dobrile katoličkoga velikodostojnika, podupiratelja obrazovanja, političara ili zagovornika štrosmajerovskoga "slavjanstva". Ukratko, kako bi se približilo političku sastavnicu Dobrilina dugogodišnjega rada, potreban je uvid u njegovu ukupnu djelatnost: preporoditeljsku, pastoralnu, prosvjetnu, parlamentarnu... Jasnoću i preglednost nastojalo se postići grupiranjem poglavlja u pet cjelina, neujednačenih obujmom, ali povezanih potrebom za što smislenijim izaganjem. Nakon uvodnoga dijela, tri su poglavlja posvećena prikazu konteksta u kojem je začeto Dobrilino djelovanje: formativne godine i tršćansko razdoblje, tijekom kojega su se očitovale sve osobine koje će u punoj mjeri iskazati po imenovanju biskupom ; prve godine upravljanja Porečkom i pulskom dijecezom, spoznavanje teško savladivih teškoća i predlaganje radikalnoga rješenja za koje crkvene i svjetovne vlasti nisu imale sluha ; porečko i bečko parlamentarno iskustvo. Tijekom šezdesetih godina devetnaestoga stoljeća, okolnosti su sve izravnije ukazivale Dobrili da se, u želji da duhovno i materijalno podigne zapušteni, seoski dio istarskoga stanovništva, mora osloniti na vlastite snage i sposobnosti. U početnom je poglavlju treće cjeline, posvećene razlaganju osnovnih sastavnica Dobriline aktivnosti, obrazložena važnost kanonskih vizitacija tijekom kojih se biskup upoznavao s lokalnim vjerskim, ali i gospodarskim i društvenim prilikama. Uočenim problemima, kojima je osnovicu uglavnom pronalazio u sve prisutnijem manjku duhovnika na selu, nastojao je doskočiti na razne načine, pretežno oslanjajući se na pomoć pouzdanih svećenika, istinski predanih svojemu pozivu. Pri osvrtu na povezanost Dobrile s narodom, pak, naglašena su nastojanja za širenjem pisane riječi i poticanjem obrazovanja darovitih đaka. U širenju utjecaja slovenskoga Društva sv. Mohora i hrvatskoga Društva sv. Jeronima lako je uočljiva želja da se puk opskrbi sadržajno primjerenom knjigom koja će istodobno jačati svijest o vrijednosti vlastitoga jezika. Posljednje poglavlje trećega dijela skreće pozornost na Dobrilino nastojanje da jačanjem povezanosti seoskoga puka s Crkvom zapriječi sve očitiji prodor liberalnih nazora što su se širili iz gradova. Četvrtom cjelinom obuhvaćeno je nekoliko najvažnijih tema, vezanih uz posljednje godine na porečkoj biskupskoj stolici i imenovanje tršćansko-koparskim biskupom. Pokretanjem Naše Sloge ostvarena je zamisao o listu namijenjenom seoskom stanovništvu, a značaj tršćanskoga glasila tijekom gotovo pola stoljeća neprekinutoga objavljivanja vjerojatno je nadmašio i najsmjelija biskupova očekivanja. Sve prisutniji antagonizam spram Dobrile kao istaknutoga predstavnika konzervativnih nazora i zagovornika slavenske, odnosno hrvatske i slovenske opstojnosti u Istri očitovao se u više navrata, a posebno 1873. godine, prigodom izbora zastupnika seoskih općina zapadne Istre u Carevinskome vijeću. Ionako težak Dobrilin položaj u Poreču, doskora je postao neizdrživ te je biskup i sam priželjkivao prelazak na Tršćansko-koparsku stolicu, početkom 1875. ispražnjenu smrću dotadašnjega biskupa. Nakon što mu se želja ostvarila, Dobrila je nastojao ostvariti zamisao o ujedinjenju Porečko-pulske i Tršćansko-koparske biskupije kojim bi se osigurala sredstva za izgradnju dječačkog sjemeništa, vezanoga uz pazinsku državnu gimnaziju. Kao i petnaest godina prije, crkvene i državne vlasti nisu pružile bezrezervnu podršku Dobrili, iako su priznavale utemeljenost njegovih stavova. Organizirano protivljenje istarskoga talijanskog građanstva biskupovoj zamisli vjerskim je argumentima zakrivalo političke i nacionalne motive oponiranja. Zaključna je cjelina dijelom posvećena dnevničkim bilješkama iz 1879. i poznim godinama biskupova života. Oporučno prepuštajući za života prikupljena materijalna sredstava stipendijskim zakladama i biskupskom zavodu kojega je svim silama nastojao podignuti, ali ga nije i dočekao, Dobrila je ostavio posljednje, vrlo jasno svjedočanstvo o vlastitim pogledima na goruće potrebe istarskoga stanovništva. Vrlo brzo nakon njegove smrti, političkim i nacionalnim trzavicama oblikovani, suprotstavljeni prikazi Dobriline uloge pokazat će da su njegovi suvremenici bili potpuno svjesni kako je biskupovom promišljenom djelatnošću, sinergijom duhovnih, prosvjetiteljskih i narodnjačkih nastojanja, postavljen snažan temelj organiziranoj političkoj aktivnosti među istarskim Hrvatima i Slovencima. |
