| Popis: |
Ljudsko oko velik je izazov učinkovitoj lokalnoj primjeni lijekova. S porastom učestalosti očnih bolesti, raste i interes znanstvenika i farmaceutske industrije za razvoj novih i generičkih oftalmičkih pripravaka. Stoga je potrebno razviti ekonomične i učinkovite in vitro i ex vivo probirne modele za predviđanje bioraspoloživosti/bioekvivalencije oftalmika u oku ljudi. Nakon lokalne primjene većina oftalmika apsorbira u oko preko rožnice. Apsorpcija preko rožnice ograničena je trima barijerama: vanjski lipofilni epitel, središnja hidrofilna stroma i unutrašnji lipofilni endotel. Epitel je ograničavajući čimbenik intraokularne apsorpcije. Lijek kroz njega može penetrirati paracelularnim ili transcelularnim putem. Paracelularni put daje prednost hidrofilnim lijekovima i primarni je put pasivne ionske permeacije. Transcelularni put primarno daje prednost lipofilnim lijekovima, a uključuje pasivnu ili olakšanu difuziju intracelularnim nosačima. Ciljj ovog rada bio je optimizirati uvjete ispitivanja transkornealne permeabilnosti koristeći ex vivo i in vitro probirni model. Ispitana je permeabilnost modelnog lijeka metoprolola, koji zbog lipofilnosti rožnicu prolazi transcelularnim putem. Također je ispitana i topljivost metoprolola u mediju. Za kvantitativno određivanje metoprolola korištena je tekućinska kromatografija ultra visoke djelotvornosti, uz uspješno postavljenu metodu. Ex vivo permeabilnost ispitana je na svinjskim rožnicama koristeći horizontalne difuzijske ćelije.Dobivena je Papp vrijednost 0, 85+-0, 25x10-2 cm/s, što je očekivano manja vrijednost od literaturnih podataka za Papp kroz zečju rožnicu. In vitro je permeabilnost ispitana korissteći HCE-T kulturu stanica. Dobivena je Papp vrijednost 1, 16+-0, 06x10-5 cm/s, što približno odgovara literaturnim podacima, uz odstupanja zbog različitih eksperimentalnih uvjeta. Dobivene Papp vrijednosti metoprolola za ex vivo i in vitro modele su usporedive, što čini HCE-T stanični model dobrim in vitro probirnim modelom za ispitvanja transkornealne permeabilnosti. Za oba su modela ispitane i vrijednosti transepitelnog električnog otpora, kao indiaktora integriteta epitela. Pokazano je da su barijerna svojstva epitela rožnice u oba modela ostala očuvana tijekom eksperimenta, što čini rezultate ispitivanja permeabilnosti pouzdanima. |
