| Popis: |
Cilj ispitivanja bio je provjeriti neke postavke modela pospanosti Cluydtsa i De Valckove (2003, Med Hypoth, 60) u situaciji nakon djelomične deprivacije spavanja. Ispitali smo utječe li razina aktivacije u toj situaciji na razinu dnevne pospanosti. Također smo ispitali jesu li individualne razlike u osnovnoj razini aktivacije izmjerene preko elektrodermalne labilnosti, te individualne razlike u općoj tendenciji uspavljivanja izmjerene preko Epworthove skale pospanosti (ESS), povezane s razinom dnevne pospanosti. Sudionici (N=28, 14 žena, 18-26 g.) su proveli jednu noć i sljedeće jutro u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Tijekom noći spavali su polovicu svog uobičajenog trajanja spavanja. U jutarnjim satima sudjelovali su u dvije eksperimentalne situacije u kojima je razina aktivacije manipulirana pomoću dva laboratorijska zadatka. U obje situacije mjereni su pokazatelji fiziološke aktivacije (srčana i elektrodermalna aktivnost), subjektivne aktivacije (energičnost, napetost i anksioznost) i stanja pospanosti pomoću Testa latencije uspavljivanja i Karolinske skale pospanosti. Analize su pokazale da je razina aktivacije manipulirana pomoću zadataka utjecala na razinu dnevne pospanosti. U situaciji s relativno višom razinom aktivacije sudionici su se osjećali manje pospano i trebalo im je duže vremena da zaspu nego u situaciji s relativno nižom razinom aktivacije. Individualne razlike u elektrodermalnoj labilnosti, kao niti razlike u općoj tendenciji uspavljivanja mjerene pomoću skale ESS, nisu bile povezane s pokazateljima stanja dnevne pospanosti. Povišena razina simpatičke aktivacije i subjektivne napetosti mogu smanjiti subjektivnu pospanost i otežati uspavljivanje nakon djelomične deprivacije spavanja. Dobiveni rezultati podupiru hipotezu o važnosti situacijske komponente aktivacije kao jedne determinante dnevne pospanosti, ali ne upućuju na važnost osobinske komponente aktivacije i pospanosti, koje smo mjerili u ovom ispitivanju, u regulaciji pospanosti. |
