Šibenik, samostan sv. Lovre, uljena slika na platnu 'Požar u Troji', nepoznat autor, 18. stoljeće

Autor: Unković, Ivana Nina
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2012
Předmět:
Šibenik
uljena slika na platnu "Požar u Troji
konzervacija-restauracija
Popis: Slika naziva Požar u Troji u vlasništvu samostana sv. Lovre u Šibeniku je kopija grafičkog predloška glasovite Rafaelove vatikanske freske Požar u Borgu. Pripadajuću ukrasni okvir, u tehnici zelena polikromija i pozlata, sadrži razlistavajući elemente tal. naziva campanula tipične za okvire iz 18. stoljeća. Neprimjereni uvjeti deponiranja umjetnine utjecali su na stvaranje zamjetnih oštećenja, poput deformacije platna i izraženog osipanja slikanog sloja. U dogovoru s konzervatorima odabran je pristup minimalne rekonstrukcije s obzirom na mogućnost deponiranja umjetnine u muzejskim uvjetima. Uljena slika je podvrgnuta dvjema manjim prijašnjim restauratorskim intervencijama u vidu završnog premaza i zakrpa. Ljepilo zakrpa kasnijih intervencija omekšano je lokalnim tretiranjem s parama etanola i vruće vode. Kelatskim gelom (deionizirana voda 100 ml, limunska kiselina 2 g, trietanolamin, Triton X-100 0.5 ml i metilceluloza 1.5 g) uklonjena je površinska prljavština i završni premaz druge intervencije. Za uklanjanje izvornog završnog premaza korišteno je slijedeće sredstvo: ksilen 50 ml, Triton X-100 20 ml, destilirana voda 20 ml, i trietanolamin 0, 5 g. Saniranje oštećenja platnenog nosioca umetanjem novog komada obavljeno je s ljepilom tvorničkog naziva Polyamid – Textil Schweisspulver No.5060. Velika središnja zakrpa dodatno se učvrstila s tzv. bridging metodom koristeći nove niti platna premazane s Beva filmom (25 µm). Slika se postavila na novo platno metodom firentinske paste. Nakon minimalnog krediranja odlučeno je obaviti parcijalni retuš akvarelnim bojama. Za lakiranje korištena je 16%-tna otopina damar laka u dvostrukom rektificiranom terpentinu. Ukrasni okvir je sadržavao dva preslika koja su uklonjena uslijed dobre uščuvanosti originalnog sloja. Nakon podljepljivanja odignutih dijelova s 3%-tnom otopinom tutkala uklonjena je površinska prljavština s tzv. citratnim gelom (1 g limunske kiseline, 50 ml destilirane vode, 5 ml trietanolamina i 1.5 g Carbopola EZ2). Za uklanjanje oksidiranog zelenog drugog preslika korištena je 5%-tna otopina amonij hidrogen karbonat u destiliranoj vodi ugušćena s 5g Klucel G. Čišćenje pozlaćenih dijelova obavljeno je gelom sastava: 100 ml destilirane vode, 1.36 g kalijev dihidrogen fosfat, 1.1 g diamonium citrata, 60 ml ksilena i Triton-a X-100. Drvo je bilo srednje oštećeno stoga je odlučeno za njegovo učvršćivanje koristiti metodu injektiranja s 20%-tnom otopinom Plexiguma PQ611 u Shellsolu T. Za kitiranje odabrana je slijedeća smjesa punila: kuglice fenolne smole (mikrobaloni), pluteno brašno, talk i bolonjska krede, dok je za vezivo korištena emulzija Plexigum-a PQ611 i tutkala ribljeg mjehura. Ova smjesa je topiva u vodi i organskim otapalima. Za rekonstrukciju preparacije korištena je 7%-tna otopina zečjeg tutkala u destiliranoj vodi s dodatkom bolonjske krede kao punilom. Nakon obrade krede na polikromiranim dijelovima nanesena je 5%-tna otopina šelak oranž u etanolu, dok na pozlaćenim dijelovima smjesa bolusa i 4%-tnog zečjeg tutkala čiji ton je bio poput originalnog. Nakon nanosa 23 karatnih zlatnih listića i poliranja listića ahatom isti su retuširani smjesom gvaš boja tvrtke Maimeri i 6%-tne otopine Mowithal-a 30H u etanolu i diaceton alkoholu (30:70).
Databáze: OpenAIRE