| Popis: |
Označavanje vremena u iskazima ostvaruje se kombinacijom glagolskog vremena, glagolskog vida i konteksta (Bos, 2014). Prema Past DIscourse LInking Hypothesis (engl., PADILIH ; Bastiaanse i sur., 2011) za razumijevanje i proizvodnju glagolskih oblika, tj. za morfološko označavanje glagola koji se odnose na prošlo vrijeme potrebno je uspostaviti vezu između vremena radnje i vremena pripovijedanja jer ona nisu istovremena (Zagona, 2003), što glagole u prošlom vremenu čini kompleksnijima od glagola u neprošlom vremenu (Bastiaanse i sur., 2011). Istraživanja proizvodnje osobnih narativa u različitim jezicima (pr. Aboum i Bastiaanse, 2012 ; Arslan, Bam aci i Bastiaanse, 2016) ukazuju na teškoće označavanja prošlog vremena kod osoba s afazijom netečnog tipa te na povezanost vrsta pogrešaka i tipologije jezika. Cilj je ovog rada opisati označavanje vremena u osobnim narativima osoba s afazijom netečnog tipa u hrvatskom, s naglaskom na prošlo vrijeme i glagolski vid. Ovaj rad nastoji odgovoriti na pitanja kako osobe s afazijom netečnog tipa u osobnim narativima u hrvatskom jeziku (1) označavaju glagolsko vrijeme i vid, i (2) oblikuju morfološke oblike glagola s obzirom na glagolsko vrijeme. Na temelju PADILIH hipoteze pretpostavlja se da osobe s afazijom netečnog tipa u osobnim narativima u hrvatskom jeziku (1) češće rabe neprošlo vrijeme, (2) češće rabe svršeni glagolski vid, (3) češće griješe u označavanju prošlog vremena u usporedbi s neprošlim vremenom, (4) prilikom morfološkog označavanja prošlog vremena češće čine pogreške supstitucije nego omisije morfoloških sufiksa, a (5) najčešće izostavljaju pomoćni glagol u složenim glagolskim oblicima. Budući diskursni uzorci odražavaju funkcionalnu uporabu jezičnog znanja, s ciljem provjere hipoteza, provedena je kvantitativna i kvalitativna analiza uporabe glagola u 10 transkripata osobnih narativa osoba s afazijom netečnog tipa, preuzetih iz Hrvatskog diskursnog korpusa govornika s afazijom (Kuvač Kraljević, Hržica i Lice, 2017). Navedeni je korpus dio korpusa jezičnih uzoraka osoba s afazijom AphasiaBank (Mac Whinne i sur., 2011) te su uzorci prikupljeni kroz strukturirane intervjue prema zadanom protokolu. Ispitanici su upitani da ispričaju nešto o svom govoru, moždanom udaru i oporavku te da prepričaju jedan važan životni događaj. Iz transkripata su izdvojeni glagoli te su grupirani prema kategoriji glagolskog vremena u dvije skupine: prošlo i neprošlo (sadašnjost i budućnost) vrijeme. Glagoli u prošlom vremenu grupirani su prema glagolskom vidu (svršeni, nesvršeni). Preliminarni rezultati statističke analize podataka potvrđuju pretpostavku da osobe s afazijom netečnog tipa u hrvatskom jeziku češće griješe u označavanju prošlog vremena u osobnim narativima te da je najčešća vrsta pogreške omisija pomoćnog glagola u složenim glagolskim oblicima. |
