| Popis: |
Povijesno gradsko jezgro Zadra smješteno je na prirodnom poluotoku koji je na svom jugoistočnom kraju spojen s kopnom, a obilje vode i blaga klima bile su izrazite pogodnosti njegova naseljavanja. Pred kraj Republike naseljava se veći broj italskih doseljenika, a rimskom kolonijom Zadar postaje u prvim godinama vladavine cara Augusta. Distribucija gradskog prostora po namjeni i međusobni odnosi pojedinih užih prostora u odnosu prema cjelokupnom urbanom prostoru vrlo su važan segment u izučavanju povijesti nekog grada. S obzirom na funkciju gradski se prostori mogu podijeliti u nekoliko skupina, oni namijenjeni kultu, municipalnoj upravi, ekonomskom životu, javnom životu i funkciji kretanja, razonodi i rekreaciji, te stanovanju. Cjelovitih ostataka kuća u Jaderu nije nađeno, otkrivene su tek pojedine prostorije stambenih objekata. Stambeno pitanje nije rješavano samo izgradnjom obiteljskih kuća (domus), prizemnih ili djelomično na kat, već je i ovdje sigurno bilo i najamnih kuća (insula u užem smilu riječi), koje su bile na više katova, bez atrija i peristila, s prozorima i balkonima na ulicu. Tu su stanovali siromašniji slojevi i namjernici. Materijalne ostatke te arhitekture možemo identificirati u arheološkim istraživanjima jugoistočnog dijela zadarskog poluotoka. Slučajni nalazi iz prošlih stoljeća te novija zaštitna arheološka istraživanja upućuju me na zaključak da su se na području zapadnog dijela poluotoka nalazili najraskošniji stambeni objekti jadertinskih uglednika i dobrostojećih obitelji (domus ili villa urbana), te je stoga i ovaj ulazio u shemu gradskih inzula. Svojim smještajem ove su gradske vile pružale se upravo spram blagim zefirima, koji su Jader kroz povijest okarakterizirali po blagoj i ugodnoj klimi. |
