| Popis: |
Ovaj rad za cilj ima analizirati posljedice stigmatizacije i marginalizacije ovisnika o drogama. Problem stigmatizacije i marginalizacije ovisnika o teškim drogama aktualan je i vidljiv u isključivanju ove skupine iz gotovo svih društvenih aktivnosti. Svaka je ovisnost vremenski ograničena ugoda i dugoročno mučenje. U članku se argumentira glavna tvrdnja da nije moguće pronaći osobu koja nije ovisnik o nekomu ili nečemu. Iz navedenog proizlazi zaključak da nemamo pravo stigmatizirati niti jednu skupinu ovisnika. Ljudi koji su prebrodili problem(e) ovisnosti sastavljaju liste prioriteta u životu, odbacujući životne trivijalnosti, sami odlučuju i ne opterećuju se nerazumijevanjem drugih. Dijalektika razvoja poučava da istine dolaze iz suprotnosti, primjerice, kada shvatimo da darivanje dolazi kada pokopamo egoizam, oslobađanje dolazi kada pronađemo smisao života, kada razumno ponašanje dođe iz nerazumnog, a kultura života iz kulture smrti. Zbog nerealnih očekivanja ljudi ne cijene ono što imaju, sve dok to ne izgube. Zadovoljniji su oni koji vide smisao života, znaju što (ne) žele, imaju prioritete, ne odustaju pred preprekama, nemaju stereotipe prema drugima, znaju opraštati, samouvjereni su, ne i netolerantni prema drugima u prombemu/ima. |
