| Popis: |
Kao najjužniji grad bizantske Dalmacije Kotor je, nakon propasti Risna krajem antike, u ranom srednjem vijeku preuzeo ulogu najznačajnijeg urbanog centra u Boki. Na njegovoj pozornici krajem 8. i početkom 9. stoljeća odigravaju se događaji i izranjaju osobe koje nam danas mogu poslužiti kao ključni reperi oko kojih se vežu počeci predromaničke klesarske produkcije na području bokokotorskog zaljeva. To je u prvom redu biskup Ivan, koji je 787. godine s trojicom svojih kolega iz Splita, Raba i Osora sudjelovao na Drugom nicejskom koncilu, što ga je učinilo prvim potvrđenim kotorskim biskupom. Na području svoje biskupije on je pokrenuo obnovu nekolicine starijih ranokršćanskih crkava, i to ne graditeljskom aktivnošću, već opremanjem njihovih interijera novim liturgijskim instalacijama u produkciji kvalitetne radionice, koja je svoja djela izrađivala isključivo u mramoru najvišom razinom klesarske izvedbe. Ostvarenja ovog ateliera, identificiranog kao Klesarska radionica iz doba biskupa Ivana, najbliže analogije pokazala su sa skulpturom sjevernijih jadranskih katedrala, čime su se vrlo dobro uklopila u najraniji sloj predromaničke plastike u Dalmaciji koji još ne pokazuje sve odlike razvijenog predromaničkog izričaja. Nasuprot tome, u Dubrovniku im se ne nalazi odgovarajućih paralela, po čemu ovi reljefi predstavaljaju najranije predromaničke klesarije na širem području južne Dalmacije. |
