| Popis: |
Članak obrađuje temu saveza u Gal koncentrirajući se pri tome na dvije perikope u kojima se izraz savez pojavljuje (3, 15-18 i 4, 21-31). Navedene perikope su dio Pavlove doktrinarne argumentacije (3, 1-4, 31) kojom Pavao brani svoju tezu o opravdanju po vjeri (2, 16). Nakon što je prethodno poistovjetio Božje obećanje blagoslova za sve narode dano Abrahamu s opravdanjem pogana po vjeri (3, 8), Pavao u perikopi 3, 15-18 dokazuje da ostvarenje tog obećanja ne može ovisiti o izvršavanju Zakona. Zakon ne može promijeniti bezuvjetni karakter obećanja koja su sadržaj neponištivog i nepromjenjivog Božjeg saveza s Abrahamom. U perikopi 4, 21-31 Pavao sažima pripovijest o Jišmaelovu i Izakovu rođenju i tumači je alegorijski. Ropkinja Hagara i slobodna Sara predstavljaju dva saveza, Sinajski koji je određen ropstvom i tjelesnošću te Savez s Abrahamom koji je određen slobodom i obećanjem. Kao što u 3, 18 suprotstavlja obećanje i Zakon obzirom na zadobivanje baštine tako sada u 4, 30 Pavao radikalno odvaja, opet obzirom na baštinu, sina sluškinje od sina slobodne. Za razliku od judaizanata prema kojima Sinajski savez predstavlja ostvarenje Abrahamovog saveza, za Pavla je, što se tiče misionarskoj djelovanja među poganima, ova sinteza neprihvatljiva, jer rezultira time da opsluživanje Zakona postaje uvjetom za ostvarenje Abrahamovih obećanja, tj. opravdanja. |
