| Popis: |
Rad nudi odabir detalja rješenja Korčulanskog statuta iz 1214. godine u domeni sukcesije inter vivos i mortis causa. Status auctor i successor u okviru općeg dijela obveznog prava dotiče kauzu prijenosa vlasništva (opće postavke zaključivanja ugovora, perfektuiranost, abusus ograničenja /sustav otkupa nekretnina/, status dokazivanja i/ili formalizam koji uključuju režim kapare i primjenu njene uloge u osiguranju/osnaženju ugovornih obveza ili suprotno, u pratećim rješenjima odustanka odnosno gubitka ili povratka dvostrukog iznosa). Granična tema razlikovanja i poveznice s izdvojenim elementima originarnog načina stjecanja vlasništva podrazumijeva argumentaciju restrikcije dosjedanja / gubitne zastare (značenje oporuke i dotalne isprave). Successio mortis causa objedinjuje naglaske povezivanja prava osoba (brak / obitelj) u striktnim okvirima oporučivanja nekretnina i usporedni režim (ne)preferiranja djeteta (status oporuke, divisio heredum, modifikacija). |
