| Popis: |
Još uvijek postoje nedoumice vezane za terapijski pristup poremećajima uzrokovanim ratnom psihotraumatizacijom. Dosadašnja istraživanja ukazala su na relativnu neefikasnost terapijskih programa osobiti kod veterana. Ovo je istraživanje provedeno u sklopu istraživačkog projekta Europske komisije STOP, 5. okvirni program, na uzroku od 517 ispitanika, prognanika, civila i veterana koji su se javili na liječenje radi posttraumatskih smetnji i bili uključeni u terapijske programe za osobe s poremećajima uzrokovanim ratnom psihotraumatizacijom. Cilj mu je bio utvrditi efekte specijaliziranih terapijskih programa koji su se provodili u sklopu specijaliziranih centara u Hrvatskoj, BiH i SciG. Svi terapijski programi bili su koncipirani kao kombinacija psihoterapije i medikamentozne terapije. Mjerenje je izvršeno na početku terapije, nakon tri mjeseca i nakon godinu dana od početka terapije. Primjenjeni su slijedeći upitnici: IES, MANSA CAPS i Upitnik zadovoljstva terapijom. Rezultati pokazuju statistički značajno smanjenje intenziteta simptoma iz skupine ponovnog proživljavanja i pojačane pobuđenosti u znatnijoj mjeri, i izbjegavanja u manjoj mjeri između prvog i drugog i prvog i trećeg mjerenja za skupinu prognanika i civila na IES, te značajno smanjenje ukupnog CAPS rezultata. Kod veterana značajno smanjenje iskazuje se tek nakon trećeg mjerenja u odnosu na prvo. Smanjenje rezultata na CAPSu jeste značajno nakon godinu dana ali još uvijek iznad praga dijagnoze PTSPa. Zadovoljstvo tretmanom kod izbjeglice postupno opada tijekom godine dana a kod skupine veterana postupno raste. Možemo zaključiti da su rezultati terapijske intervencije kod izbjeglica uključenih u terapijske programe polučeni i vidljivi već nakon tri mjeseca, dok je za pozitivne rezultate kod veteranske skupine potrebno dulje vrijeme. U raspravi se navode mogući razlozi dobivenih rezultata. |
