| Popis: |
Poput niti jednog prethodnog razdoblja, 19. stoljeće ostalo je zabilježeno kao vrijeme nemjerljivih preobrazbi društva određeno neujednačenim industrijskim razvojem, dugoročno iznimno važnim političkim revolucijama te širenjem europskog kolonijalnog imperijalizma. Nerijetko se s pravom tvrdi kako je 20. stoljeće ostvarilo ono što je 19. mislilo, naglašavajući pritom modernizacijski značaj epohe u pitanju. Na tragu tzv. „historije odozdo“, nužno je razmotriti načine na koje se, u okolnostima poput sve izraženije urbanizacije i demografskog rasta, razvijao represivni sustav tzv. disciplinskog društva – koje su bile strategije i taktike pri izolaciji novih i nepoželjnih devijacija te analitički promišljenih i označenih kriminalnih radnji. Zatvorski sustav i načini kažnjavanja, položaj prostitutki, Roma, beskućnika, kao i percepcija agitatora koji su pozivali na sveopću revoluciju u kontekstu Austro-Ugarske ali i, šire govoreći, Europe kasnog 19. te ranog 20. stoljeća, samo su neka od pitanja koja će biti problematizirana u sklopu ovog predavanja čija je istraživačka osnova doktorska radnja u izradi. |
