| Popis: |
U prvome broju (od "23. siečnja 1869.") prvoga godišta "Vienca" započeli su suradnju Armin Pavić i Franjo pl. Marković, i to u rubrici "Naše kazalište". Sam Pavić u uvodnome dijelu prvoga nastavka o tome kaže ovako: "Moj prijatelj, naš pjesnik Franjo Marković razgovarao se je sa mnom ovih dana o toj stvari i mi se ponudismo redakciji "Vienca", da bismo bili spremni po mogućnosti naših sila u njenom časopisu toj kazalištnoj potrebi doskočiti, a ona nam evo ovu rubriku u tu svrhu ustupi." No ni taj prvi, a ni idući nastavci nisu potpisani (osim toga uvodnoga dijela prvoga nastavka, gdje je potpisan samo Armin Pavić), ali se u tzv. "živim glavama" navodi "F. Marković i A. Pavić: Naše kazalište". Glavna im je pri tome bila namjera, osim praćenja onoga što se zbiva u kazalištu i pisanja kazališnih kritika, baviti se teorijom drame, pa u prvome nastavku govore o Aristotelovoj "Poetici". Suradnja je potrajala do 3. travnja, tj. do broja 11. Taj je prilog označen kao 8. nastavak, ali zapravo tih zajedničkih priloga ima 9, jer je 3. prilog razdijeljen u dva dijela (početak mu je u br. 4., a "konac" u broju 5.), pa ga računaju kao jedan nastavak. Nakon 3. travnja slijedi manja stanka, a u br. 15. (od 1. svibnja) nastavlja sam Pavić i odmah na početku prigovara Markoviću da je on – Pavić – sve morao raditi sam. Pa da će dalje tako i nastaviti. No zatim je napisao svega još jedan nastavak, ovaj put nakon podulje stanke, u br. 32. (od 28. kolovoza), gdje se obrušio na novi kazališni odbor. Potom međutim nastavlja pisati sam Marković, i to od broja 38. (od 9. listopada). Suradnja je dakle trajala nešto manje od dva i pol mjeseca. U radu se potanko razmatraju razlozi zbog kojih su njih dvojica prestali surađivati, premda su malo komu, kao njima dvojici, životi bili do te mjere isprepleteni. Prije svega, Pavić je stariji godinu dana, a umrli su iste godine (1914.) u razmaku od sedam mjeseci. Završili su isti studij (klasičnu filologiju i slavistiku u Beču, a Marković tada, kada "prijeteljuje" s Pavićem i piše zajedničke članke u "Viencu", još nije bio doktor filozofije). Potom su i jedan i drugi postali profesori na Filozofskome ("Mudroslovnome") fakultetu u Zagrebu, te redoviti članovi Akademije. Zatim se nižu sukobi: oko "Osmana", oko pravopisa, oko politike. No začetak tih sukoba valja potražiti upravo u njihovoj zajedničkoj suradnji u "Viencu". |
