| Popis: |
Iz umetanja međučlanova u dva Vitruvijeva geometrijska niza racionalnih brojeva (3 i 2.25 te 2 i 1.5) za vrijednosti interkolumnija proizlazi da su proporcije tijela stupova i neartikuliranih dovratnika/doprozornika – derivata elementarne gredne konstrukcije – uz razmake među stupovima te proporcije svijetlih otvora određene modulacijom vrijednosti klasično definiranog modula s pomoću geometrije ad triangulum. Naime, na reprezentativnom uzorku relevantnih ortografskih fotografija i CAD nacrta izvedenih iz preciznih snimki, kanonizirana primjena evidentna je, osim u grčko-rimskom svijetu, i tijekom kasnijih razdoblja u kojima potvrdu nizanja karakterističnih vrijednosti nalazimo i u klesarskim ugovorima. Također je ustanovljeno da su stvarne vrijednosti interkolumnija kod gušćeg rasporeda antičkog stupovlja dobivene podjelom promjera stupa na nekoliko modula (do četiri, za razliku od dva, koliko Vitruvije navodi za dorski red). Upravo u svijetlu potonjeg otkrića, sustav je preklopljen s tlocrtima dviju jednobrodnih gradskih crkava iz prve četvrtine 16. stoljeća, s time da je poprečni raspon lađe analogan promjeru tijela stupa podijeljenog na module ; primjena i razrada otkrivenog sustava, počevši sa svetištem, rezultiraju visokim stupnjem poklapanja sa stvarnim proporcijama prostornih jedinica te različitim debljinama obodnog ziđa |
