| Popis: |
Uvod. Traumatska dislokacija testisa je rijedak događaj koji nastaje najčešće kao tupa direktna ozljeda skrotalne regije i za posljedicu ima dislokaciju jednog ili oba testisa izvan skrotuma. Dislokacija testisa može se previdjeti zbog opsežne traume ili nepotpunog kliničkog pregleda. Pravovremena dijagnoza i operativno zbrinjavanje ove ozljede najčešće ne ostalja trajne posljedice za testis. Prikaz slučaja. Politraumatizirani muškarac u dobi od 38 godina stradao kao motorist je primljen u našu Bolnicu 24 sata nakon primarnog zbrinjavanja ozljede u drugoj ustanovi. Petog dana po prijemu pregledom je ustanovljeno da u desnom skrotumu nema testisa. Na postavljeno pitanje o ranijem stanju desnog testisa bolesnik nije znao sa sigurnošću dati odgovor, stoga smo pretražili medicinsku dokumentaciju i našli uredan status genitala s oba testisa u skrotumu. Ustanovljena je luksacija desnog testisa u desnu ingvinalnu regiju smještenog u potkožnom tkivu, na palpaciju bezbolan, pomičan i dobrog tonusa. Nije nađena ingvinalna hernija. Ultrazvučnim pregledom se potvrdila radna dijagnoza dislociranog, a color dopplerom i uredna prokrvljenost desnog testisa. Nakon višekratnog operativnog zbrinjavanja prijeloma bolesnik je naknadno tek nakon devet mjeseci pristao na operativnu korekciju spuštanja desnog testisa u desnu polovicu skrotuma. Obzirom na duži vremenski period od traume i ranijih operativnih zahvata učini se CT zdjelice na kojem se prikaže testis desno ingvinalno, potkožno. Učini se operativna eksploracija ingvinalne regije i nađe se testis smješten u potkožnom tkivu, vitalan bez znakova torzije funikulusa te se spusti u desni skrotum i fiksira. Bolesnik se drugog postoperativnog dana dobrog općeg i lokalnog statusa otpušta na kućno liječenje. Na kontrolnom pregledu, nakon mjesec dana desni testis je smješten u skrotum, urednog palpatornog i ultrazvučnog nalaza. Diskusija. Traumatsku luksaciju testisa prvi puta spominje Clauby, 1818. godine. Od tada se navode literaturni podaci i pregledni članci o sveukupno malom broju obavljenih slučajeva. U jednoj studiji navode da je od ukupnog broja opće traumatiziranih bolesnika u njih 0, 37% nađena dislokacija testisa. Najčešće dislokacije su potkožno ingvinalno, suprapubično, penilno, ingvinalni kanal, intraabdominalno, perinealno, natkoljenično. Dijagnoza dislociranog testisa se često ne postavi pri prvom pregledu traumatiziranog bolesnika, a razlog tomu su politrauma, hematom skrotuma kao i nepotpun klinički pregled. Dijagnoza se postavlja ultrazvukom, ili CT-om, a color doppler-om se provjerava prokrvljenost tkiva testisa. Liječenje se može provesti ručnim pozicioniranjem testisa na mjesto što se ne preporuča zbog mogućnosti dodatnog oštećenja tkiva testisa, krivog smještaja ili torzije peteljke. Preporuča se operativno zbrinjavanje ozljede s fiksacijom testisa u skrotum. Zakašnjela dijagnoza i zbrinjavanje dislociranog testisa može za posljedicu imati djelomičan ili potpuni gubitak funkcije i samog testisa. Zaključak. Traumatska dislokacija testisa je rijedak događaj. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, ultrazvučnom sonografijom i CT-om. Ozljeda se zbrinjava otvorenim operativnih zahvatom te ako se učini na vrijeme najčešće ne ostavlja trajne posljedice za testis. |
