| Popis: |
Usporedno su prikazana tri bolesnika oboljela od PTSP-a koji su vrlo slični po dobi, sudjelovanju u Domovinskom ratu, te intenzitetu traumatskih događaja kojima su bili izloženi. Međutim, ono po čemu se oni bitno razlikuju je struktura osobnosti koja je u velikoj mjeri modulirala klinički tijek PTSP-a. Usporedba tri pacijenta s PTSP-om ukazuje na činjenicu izbjegavanja dijagnoze poremećaja osobnosti što u znatnoj mjeri otežava liječenje koje je dugotrajnije, terapijski pokušaji slabo uspješni, funkcionalnost je znatno teže postići, uz znatno lošiju prognozu. Procjena poremećaja osobnosti bi morala biti sastavni dio dijagnostičkog postupka u cilju bolje selekcije pacijenata i izbora specifičnije i učinkovitije terapije. Istraživanja ukazuju na poremećaj osobnosti kao jedan od rizičnih čimbenika za pojavu PTSP-a, te na učestalost poremećaja osobnosti od 24-80% oboljelih od PTSP-a. Svjedoci smo da se poremećaj osobnosti uopće ne dijagnosticira ili se eventualno postavi Dg.Trajne promjene ličnosti F62 unatoč već postojećoj, premorbidno poremećenoj strukturi osobnosti. Prikaz je na tragu aktualnih promišljanja o MKB 11 u koju se nastoji inkorporirati odmak od psihijatrijskog pristupa koji je orijentiran na bolest (disease-oriented) prema onome kojemu je u središtu osoba (person-centered) i njezin životni kontekst. |
