| Popis: |
Pervazivni razvojni poremećaji pripadaju poremećajima rane dječje dobi, kojih su značajke specifična odstupanja na tri područja razvoja: međusobnim društvenim interakcijama, u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji uz ograničene, ponavljajuće i stereotipne obrasce ponašanja i interesa i aktivnosti. Prvi su ga opisali L e o K a n e r (1943.) i H a n s A s p e rg e r (1944.). Za ove poremećaje, od kojih je prototip autistični poremećaj, L o r n a Wi n g (1978.) uvodi naziv autistični kontinuum. Danas se kao sinonim za pervazivne razvojne poremećaje rabi sintagma poremećaji iz autističnog spektra. Prema DSM IV. klasifikaciji pervazivni razvojni poremećaji obuhvaćaju pet podskupina: autistični poremećaj F84.0, Rettov poremećaj F84.2, dezintegracijski poremećaj u djetinjstvu F84.3, Aspergerov poremećaj F84.5 i pervazivni razvojni poremećaj neodređen F84.9. Deseti MKB navodi osam podskupina: autizam u djetinjstvu F84.0, atipični autizam F84.1, Rettov poremećaj F84.2, drugi dezintegracijski poremećaji u djetinjstvu F84.3, poremećaj hiperaktivnosti povezan s intelektualnim teškoćama (duševnom zaostalošću) i stereotipnim kretnjama F84.4, Aspergerov poremećaj F84.5, ostali poremećaji razvoja u djetinjstvu F84.8, pervazivni poremećaji u razvoju, nespecificirani F84.9. Prevalencija se kreće od 5 do 70 na 10 000. Učestalost se posljednjih godina izrazito povećava, što se povezuje s usavršavanjem dijagnostičkih instrumenata, proširenjem dijagnostičkih kriterija, boljom edukacijom stručnjaka, kvalitetnijim sustavom potpore i većom osviješćenošću roditelja. Tretman je simptomatski. |
