| Popis: |
U pokusu je istraživano ulcerogeno djelovanje cisteamina u štakora nakon njegove intrarektalne aplikacije, i to u dozama koje se koriste za izazivanje ulkusa u gornjim dijelovima probavnog trakta (200 i 400 mg/kg i/r). Žrtvovanje pokusnih životinja uslijedilo je u slijedećim vremenskim razmacija: 30 minuta, 1, 3, 24, 48 i 72 sata nakon aplikacije obje doze cisteamina. Makroskopski je uočeno da cisteamin uzrokuje teške lezije na kolonu u svih štakora. Jačina lezija je ovisna o dozi. Nakon aplikacije cisteamina u dozi od 200 mg/kg, lezije su dostigle maksimum već nakon 30 minuta i bile su slabijeg intenziteta u daljnjem tijeku pokusa. Nakon aplikacije više doze cisteamina lezije su bile težeg stupnja i perzistirale su tijekom cijelog pokusa. Histološki su uočena oštećenja koja se nalaze i kod upalne bolesti crijeva (krvarenja, edem lamine proprije i submukoze, infiltracije lamine proprije i submukoze neutrofilima, eozinofilima, makrofagima i limfocitima. Za utvrđivanje mastocita korišteno je posebno bojanje toluidin blue. Broj mastocita u submukozi kod doze cisteamina od 400 mg/kg svoj maksimu je dosegao (n=56) 24 sata nakon aplikacije cisteamina, odnosno 48 sati (n=57) kod niže doze cisteamina. Utvrđene su nekroze, perivaskularni infiltrat u submukozi i oštećenje ganglijskih stanica mijenteričnog pleksusa. U ukupnom zbiru leziju uočeno je da su bile nazočne već pola sata nakon intrarektalne aplikacije cisteamina, i to u obje doze te da je jačina lezija ovisila o dozi, odnosno da je bolje izražena pri aplikaciji veće doze: lezije u relativno visokom stupnju perzistiraju 72 sata po aplikaciji klizme. Rezultati pokusa ukazuju na izravno citotoksično djelovanje cistamina, odnosno da je njegov utjecaj neovisan o sekreciji želučana soka. |
