Popis: |
Recentni razvoj medicinske tehnologije je značajno doprinio skrbi oboljelih ; međutim, taj je doseg i paralelno pridonio porastu kliničkih dilema i moralno-etičkih nedoumica vezanih uz određenu primjenu i obustavu medicinskih intervencija na kraju života. Mogućnost medicine da korištenjem agresivne terapije intenzivnih zahvata, terminalne bolesnike održava na životu u vegetirajućem stanju, nepovratno izgubljenog vitalističkog zdravstvenog stanja, stvara kliničke, pravne i bioetičke dileme u odnosu na usiljenu primjenu i obustavu medicinskih intervencija, uvođenjem rasprave o distanaziji, tj. o nesvrsishodnom / tretmanu terapijske ustrajnosti. Terapijska upornost predstavlja primjenu nedjelotvornih terapija u liječenju bolesnika u odnosu na holističku dobrobit pacijenta. Obilježava je: beskorisnost u terapijskom smislu ; mučnost dodatnih patnji i nerazmjernost sredstava u odnosu na somatski rezultat. U kliničkoj stvarnosti čini se vrlo teškim donijeti profesionalno korektnu i moralnu ispravnu odluku o prekidu pojedinog tretmana. Iz navedenih razloga, povećanje mogućnosti primjene softicirane medicinske tehnologije zahtjeva oprezno moralno prosuđivanje koje ćemo nastojati prikazati kroz moralno-bio-etičke, medicinske i pravne dileme biomedicinskog progresa koji je svojim zapanjujućim tehnološkim razvojem potaknuo brojne nedoumice vezane uz mogućnosti ne/ograničene prolongacije finalne faze čovjekova života. Napredak medicinske skrbi terminalnih bolesnika omogućio je da njihovo održavanje na životu može trajati relativno dugo, no sve je uočljivija besmislenost takvih zahvata, napose u situacijama koje obilježava nesnosna i bolna agonija dugotrajnog umiranja i postupnog otkazivanja svih životnih funkcija umiruće osobe, čiji se život postupno gasi, ali se zahvatima agresivno-intenzivne terapeutske upornosti prisiljava na fiziološko održavanje. Iz tih razloga, nakana nam je pokušati prikazati bioetičke smjernice i kriterije distanazijskih zahvata koje bi orijentirale kliničku intervenciju primjenom principa «medicinske beskorisnosti» iz profesionalnog medicinskog kuta ; iz pravne perspektive i sa stajališta kršćanskog morala, kako bi njihova integracija imala stručnog i humanog odjeka u pokušajima humaniziranja posljednjih životnih trenutaka. |