Popis: |
Porastom svjetske populacije raste i potreba za proizvodnjom hrane, ali i materijala, što dovodi do iscrpljivanja prirodnih resursa te sve većeg onečišćenja okoliša. Uslijed intenzivne poljoprivredne proizvodnje koja se oslanja na umjetna gnojiva i pesticide te rudarenja i industrijskih djelatnosti, dolazi do onečišćenja vodnih sustava teškim metalima. Cink je jedan od pet najviše eksploatiranih metala na svijetu. Ima važnu ulogu u raznim industrijama zbog čega su onečišćenja vodnih sustava cinkom vrlo česta. Iako je cink esencijalan metal, previsoka koncentracija može uzrokovati zdravstvene probleme, a najštetniji je za akvatične organizme. Stoga je za očuvanje bioraznolikosti vodnih sustava te zdravlja ljudi važno učinkovito upravljati otpadnim vodama te ukloniti cink prije ispuštanja u površinske vode. U ovome radu ispitana je mogućnost primjene nusproizvoda/otpada od prerade hrane u uklanjanju cinka iz onečišćenih voda. Uklanjanje cinka iz vodenih otopina koncentracija 30, 2 mg Zn/L te 112, 7 mg Zn/L provedeno je sorpcijom šaržnim postupkom na košticama maslina, trešanja i višanja te na ostacima hridinskog ježinca, preuzetima iz lokalnih pogona za preradu i proizvodnju hrane.Učinkovitost uklanjanja za nižu početnu koncentraciju cinka bila je u rasponu ≈ 40−65%, s najboljim uklanjanjem na košticama maslina. Učinkovitost uklanjanja za višu početnu koncentraciju cinka bila je u rasponu ≈ 21−40%, s najboljim uklanjanjem na košticama višanja. Za ispitane eksperimentalne uvjete, bolje uklanjanje cinka postignuto je pri nižoj početnoj koncentraciji cinka. Rezidualna koncentracija cinka (do ≈ 18, 14 mg/L za nižu, odnosno ≈ 88, 7 mg/L za višu početnu koncentraciju) u pročišćenoj vodi premašila je maksimalno dopuštenu koncentraciju od 2 mg/L. Korišteni nusproizvodi/otpad imaju potencijal za obradu voda onečišćenih cinkom, barem u stupnju predobrade, prije uporabe skupljih konvencionalnih sorbenasa. Njihovo korištenje pridonijelo bi boljem gospodarenju krutim otpadom te smanjenju ukupnih troškova obrade voda. |