| Popis: |
Dobro razumijevanje koncepta optimizacije portfelja koji je predstavio Harry Markowitz u Modernoj teoriji portfelja doprinosi konzistentnijim odlukama o investiranju i prihvaćanju rizika. Smatra se u navedenoj teoriji kako investitori općenito imaju averziju prema riziku te su spremni prihvati isti samo uz odreĎenu vjerojatnost ostvarivanja dobiti. Markowitzev model bio je revolucija jer je rizik diverzificiran izmeĎu različitih vrijednosnica te samim time smanjen sveukupan rizik portfelja. Nadalje, u modelu su vrlo brzo uočeni nedostaci od strane brojnih ekonomista te su predloţene razne alternativne mjere rizika koje bi potencijalno bolje riješile problem optimizacije portfelja. U ovom radu obraĎene su četiri različite alternativne mjere rizika: donja polu-varijanca, donja polu- apsolutna devijacija, rizik prinosa manjeg od očekivanog i uvjetna rizičnost vrijednosti. Odabrane su tri mjere s kojma je na stvarnim podacima CROBEX indeksa za pet sektora (turizam, transport, proizvodnja i prerada hrane, graĎevinarstvo i industrija) provedena optimizacija portfelja. Rezultati su pokazali da je portfelj najmanje rizičan analizom u Markowitzevom modelu, što ne znači direktno da je Markowitzev model optimalan za analizu rizika i prinosa. Podaci u izabranom portfelju indeksa ne slijede simetričnu distribuciju što varijancu karakterizira kao neadekvatnom mjerom za procjenu rizika. Dapače, varijanca zapravo portfelj prikazuje manje rizičnim nego što uistinu jest. Stoga se pokazala donja polu- apsolutna devijacija kao zasigurno bolja mjera rizika u optimizaciji portfelja sa stvarnim podacima jer nije potrebno pretpostaviti o kakvoj se distribuciji prinosa radi. Portfelj optimiziran modelom s donjom polu-apsolutnom devijacijom točniji je od Markowitzovog modela za istu razinu očekivanog prinosa, unatoč činjenici da je portfelj više rizičan. |
