| Popis: |
SAŽETAK Uvod: Fizioterapija se konstantno razvija, dopunjuje i oblikuje kroz znanstvene dokaze koji se temelje na istraživačkim spoznajama, a uključuje sve više potrebnih znanja i vještina koje moraju savladati i usvojiti fizioterapeuti. Osim formalnog obrazovanja u svom radu fizioterapeuti primjenjuju i znanja stečena neformalnim obrazovanjem, a to su vještine, tehnike i koncepti za svako specifično područje fizioterapije. Metoda: Proveden je sistemski pregled literature na zadanu temu po postavljenom cilju ovog rada. Pregledane su znanstvene baze podataka po ključnim riječima na engleskom jeziku, a u pretraživanju su korištene prema PICO akronimu. Rezultati: Dobiveni rezultati sistemskim pregledom literature na zadanu temu i postavljeni cilj prikazani su dijagramom i tabelarno te opisani kronološki. Pretraživanjem znanstvene literature po ključnim riječima na engleskom jeziku izabrano je 6 radova koji su objavljeni unatrag 5 godina, zaključno sa 24.04.2023. godine iz mišićno-koštane fizioterapije koji uključuju primjenu tehnike ili koncepta u terapijske svrhe u fizioterapiji. Diskusija: Manualna terapija koristi se za procjenu, dijagnosticiranje i tretman raznih simptoma i stanja mišićno koštanog sustava. Fizioterapeuti obično kombiniraju manualnu terapiju s neuromuskularnom kontrolom što dovodi do bržeg oporavka cjelokupne funkcije. Mobilizacija s pokretom je povezana s smanjenjem boli, boljom pokretljivosti i funkcijom kod pacijenata s različitim mišićno-koštanim poremećajima i klinički značajnim učincima. Fizioterapeuti kombiniraju u svom fizioterapeutskom radu manualne specifične metode, tehnike i koncepte što dovodi do bržeg oporavka i cjelokupne funkcije fizičkog tijela pacijenta. Zaključak: Postoje načini formalnog obrazovanja i neformalnih edukacija nakon kojih se mogu postići brži, bolji i kvalitetniji ciljevi naših pacijenata tijekom rehabilitacije i naši ciljevi u fiziotrapeutskom planu u rehabilitacijskom postupku. |
