| Popis: |
Odgoj kao središnji pojam i najeminentniji sadržaj istraživanja odgojnih znanosti bio je razlogom mnogim istraživačima za duboko posezanje u prošlost. To je i u ovom slučaju kad se istražuju početci odgojnih sadržaja prije nego što je stvoren sam pojam odgoja i to u prvom reprezentativnom književnom djelu zapadnoeuropske civilizacije, onom koje se pripisuje Homeru – Ilijadi i Odiseji, da bi se potom naznačio njegov utjecaj na naknadnu grčku misao i tzv. „ heliocentrički krug kultura“ , onaj zapadnoeuropski u sklopu kojeg je i hrvatska odgojna tradicija. Istraživanje se koncentrira na prvotnu grčku kulturno-odgojnu formu (paideia) te ono što je bio njezin bitni sadržaj: uzgoj (trofe), običaj (ethos), vrlina (arete), sveopći red (nomos), duhovni zakon (logos), političnost (politeia), ideal (idea), slava (klea), razboritost (sofrosine). Ukratko, istraživanje se bavi genezom ključnih pedagoških sadržaja i njihova osnovnoga značenja u vrijeme starogrčke antike, tj. u Homerovu opusu, primjenjujući dijakroni metodički postupak kako bi se stvorilo platformu za njihovo daljnje proučavanje u kasnijim grčkim antičkim književnim djelima poput Hesioda, Eshila, Euripida, Aristofana i Tukidida, a potom prešlo na razmatranje odgojnog pojmovlja i njegova sadržaja u vrijeme velikih grčkih odgajatelja i odgojnih sustava poput Sokrata, Platona, Isokrata, Ksenofonta i Demostena. Sve bi trebalo poslužiti kao okvir i platforma daljnjeg proučavanja pedagoških misli i odgojne prakse u rimsko i ranokršćansko vrijeme, a onda i u krugu pojedinih zapadnoeuropskih etničkih skupina (franačko-germanske, anglosaksonske i slavenske) po načelima sinkronog metodičkog postupka. |
