| Popis: |
U današnje vrijeme jezik je posrednik između kulture i naroda. Kulturna baština dio je identiteta svakog naroda. Važno je razumjeti važnost kulturne baštine i povezanost sa suvremenom i odgovornom ulogom svakog pojedinca u njegovanju i očuvanju kulturne baštine i jezičnog identiteta. Škola može doprinijeti većoj svijesti o važnosti i očuvanju kulturne baštine i jezičnog identiteta. Uloga je škole poticanje učenika na upoznavanje različitih kultura uz očuvanje nacionalnog identiteta, kulture, društvene, moralne i duhovne baštine i jezika. Očuvanje i bilježenje naših spomenika, običaja, tradicija i slično očuvano je iz prošlosti do danas upravo prenošenjem između generacija. Za neke su se pobrinuli instinktivno, koristeći svoj materinski jezik. Kako jezik određuje naš identitet, uloga je materinskog jezika neprocjenjiva jer njime usvajamo svijet oko sebe svim osjetilima. Glavni fokus rada bio je na razumijevanju tradicionalne kulture stvaranja vlastitog i društvenog identiteta te uloge jezika u prenošenju nematerijalne kulturne baštine zavičaja. Naglašene su razlike i sličnosti među starim igrama zavičaja u kojima se iste stare igre igraju u povijesnom i modernom kontekstu. U radu je navedeno 25 starih igara. Prikazana je njihova sličnost i varijacije s obzirom na zavičaj u kojem su se igrale, izvođenje kolektivnih igara koje su se često prenosile s koljena na koljeno, odnosno s generacije na generaciju, i komunikacija kao direktan dječji identitet među igračima. Starim igrama možemo dublje upoznati nematerijalnu i materijalnu baštinu. Načini na koji su ove igre igrane prije mnogo godina igraju se i danas. Neke se od njih igraju na nešto drugačiji način, prilagođene su današnjem dobu. Da bi se tradicionalne igre sačuvale od zaborava, oživljavaju se pomoću dokumentirane predaje. Očuvanjem nematerijalne baštine razvija se osjećaj vrijednosti svojega kraja te njeguju običaji naših starih i njihov način života. |
