| Popis: |
Intenzivni razvitak pomorskih i trgovinskih odnosa u drugoj polovici 2. st. p. n. e. rezultirao je uvođenjem odgovornosti brodara (exercitor) za obveze koje preuzme kapetan broda (magister navis) u vezi s poslovanjem broda. U članku se analiziraju specifična rješenja rimskih pravnika ( s težištem na tekstovima Gaja i Ulpijana), u svjetlu temeljnih načela rimskog privatnog prava alteri stipulari nemo potest, odnosno per liberam (extraneam) personam nihil nobis adquiri potest, te shvaćanja ugovorne obveze kao odnosa intuitu personae. Posebna pozornost posvećena je analizi osobe brodara, pitanjima temelja i opsega njegove odgovornosti, odnosu brodar (exercitor – praepositor) – kapetan broda (magister navis – praepositus) – kapetanov suugovaratelj, te pretpostavkama koje su morale biti zadovoljene da bi brodar mogao biti tužen za obveze koje je preuzeo od njega imenovani zapovjednik broda, a sve u cilju maksimalne zaštite interesa kapetanova suugovaratelja. Kapetanov suugovaratelj morao je biti upoznat s činjenicom da kapetan broda obvezuje brodara, te voditi računa i o njegovim interesima. Konstituiranjem brodarove odgovornosti pretor je riješio cijeli niz praktičnih problema u oblasti pomorske trgovine, te omogućio nesmetano poslovanje u pomorskom prometu, uvijek imajući u vidu utilitas navigantium i necessitas contrahendi. Za razliku od klasičnog prava u kojem je opseg brodarove odgovornosti bio uvjetovan njegovom voluntas, u postklasičnom pravu prioritet dobija zaštita interesa i sigurnosti u pomorskom trgovinskom prometu. |
