| Popis: |
Rad se bavi nekim aspektima formalnih i neformalnih sustava socijalne podrške te njezinim utjecajem na razvoj elemenata obiteljske otpornosti kod roditelja djece s teškoćama u razvoju. Uloga roditelja djece s teškoćama u razvoju, osim uobičajenih izazova, nosi i niz oprečnih emocija i stresora, koji traže od pojedinca maksimalno iskorištavanje vlastitih snaga i individualnih mogućnosti prilagodbe. Sami sustavi socijalne podrške, bili oni formalni ili neformalni, vrlo često preuzimaju ulogu zaštite od takvog stresa, no ono što je iznimno važno jest činjenica da ti sustavi pružaju ne samo emocionalnu potporu roditeljima djece s teškoćama u razvoju, već i pravodobnu informaciju te ujedno otvaraju dodatnu mogućnost duže edukacije primatelja usluge. Socijalna pomoć najčešće podrazumijevaju međusobno pružanje adekvatnih oblika pomoći, a koje najčešće podrazumijevaju prijateljske i obiteljske veze, razne grupe samopomoći, profesionalnu pomoć i sl. S druge strane, obiteljska otpornost predstavlja one procese suočavanja i adaptacije koji se odvijaju u obitelji kao funkcionalnoj jedinici (Walsh, 2006.), Ako se formalni i neformalni sustavi socijalne podrške percipiraju kao zaštitni faktori onda će ti isti sustavi ujedno preuzeti moderatorsku ulogu u formiranju razine obiteljske otpornosti. Stoga socijalna podrška ima vrlo značajnu ulogu te obogaćuje kvalitetu obiteljskog života, vodeći obitelj prema ostvarivanju poželjnih ciljeva koji su definirani unutar okvira socijalne politike, a s ciljem kako bi obitelj djeteta s teškoćama u razvoju ostvarila bolju poziciju u društvu (Meral i Cavkaytar, 2012.). |
