| Popis: |
Fijumanski je dijalekt romanski idiom autohtone manjine koja živi u Rijeci i okolici. Njime se na tom području govori još od 15. stoljeća, a moguće i duže. Danas su njegova vitalnost i mogućnost očuvanja, odnosno opasnost od napuštanja, sve češće predmetom interesa jezikoslovaca. Istraživanja objektivnih pokazatelja vitalnosti, kao što su demografski i statusni čimbenici te podrška ustanova, kao i ispitivanja subjektivne percepcije vitalnosti među govornicima fijumanskoga dijalekta, upućuju na to da je postupni proces napuštanja dijalekta već započeo. Usporede li se s pokazateljima ugroženosti jezika opisanima u Proširenoj ljestvici prekida međugeneracijskoga prijenosa jezika (EGIDS), možemo zaključiti da je položaj fijumanskoga danas na putu od jezika u aktivnoj uporabi prema jeziku u opasnosti. Fijumanski je naime ne samo manjinski idiom Rijeke u odnosu na većinski hrvatski standard i druge hrvatske idiome grada nego i u odnosu na talijanski standardni jezik kao službeni jezik ustanova talijanske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj te mogućnost njegova očuvanja ovisi o tim odnosima. Uporaba je fijumanskoga zasad ograničena na privatnu komunikaciju, podrška je ustanova skromna i nesustavna, a broj govornika u opadanju. Oni su danas u većini slučajeva i vodoravno i okomito višejezični, no njihova se višejezičnost rjeđe promatra kao prednost, a češće kao prijetnja opstanku toga manjinskog idioma. Današnji položaj fijumanskoga dijalekta odraz je društvenih promjena (političkih, ideoloških, ekonomskih i društvenih) i psiholoških procesa među govornicima. Istraživanje je pokazalo da su povijesne prilike u Rijeci (ali i šire) u 20. stoljeću i na početku 21. stoljeća te njihove posljedice bile uzrokom promjena u uporabi, prijenosu i njegovanju fijumanskoga. Dobro osmišljene aktivnosti i zajednički napori ponajprije manjinske zajednice, ali i potpora većinske zajednice, pridonijeli bi zasigurno povećanju stupnja vitalnosti, a time i mogućnosti opstanka dijalekta. Shvaćanjem uloge manjinskoga jezika, razumijevanjem prednosti višejezičnoga odgoja, jačanjem pozitivnih stavova, povećanjem broja domena uporabe, intenziviranjem rada relevantnih ustanova te suradnjom s većinskom zajednicom fijumanski bi dijalekt mogao/morao ostati dijelom riječke jezične baštine. |
