| Popis: |
Antropološka istraživanja usmjerena na tumačenje kulturoloških procesa i promjena doživjela su radikalne pomake posljednjih desetljeća uslijed sveopće digitalizacije života i rada. Tradicionalna etnografska metodologija našla se pred izazovom novog terena, a kulturna transmisija doživjela fascinantne opsege na globalnoj razini. Iz kulturološke perspektive, proces tehnoloških inovacija značio je preusmjeravanje mnogih ljudskih interakcija u virtualne prostore u kojima su stvorene novi oblici komunikacije, društvenosti i socijalizacije. Ovaj rad analizira okvire interpretativnih koncepata i metodologija čitanja, odnosno tumačenja digitalnih kultura problematizirajući antropološko načelo reciprociteta u virtualnom kontekstu. Ono specifično antropološkoj analizi digitalizacije društva odnosi se na reciprocitet interakcije ljudi i tehnologija. To znači da istovremeno, kako tehnologija oblikuje kulture tako i kulture oblikuju upotrebu tehnologije. Ovaj proces bitno utječe na identifikacijske procese unutar novih virtualnih supkultura i digitalnih identiteta, istovremeno otvarajući pitanje o procesu formiranja monokulture kao posljedice globalne digitalne komunikacije. |
