| Popis: |
Jedan od izazova u suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji je proizvodnja hrane sa svrhom zadovoljenja potreba rastuće populacije bez ugrožavanja prirodnih resursa. Osim mineralnih gnojiva sve se više istražuju alternative u vidu organskih gnojiva, koja će povećati prinos kao i nutritivnu vrijednost poljoprivrednih kultura. Najčešće primjenjivana organska gnojiva su stajski gnoj, dehidrirana organska gnojiva i kompost, a uz njih učestalo se primjenjuju i botanički pripravci (biljni vodeni ekstrakti) od samoniklih ljekovitih biljaka koji stimulativno djeluju na rast i razvoj biljaka te jačanje njihove otpornosti (bio- gnojiva). Glavni nedostatak ovih ekoloških pripravaka je neprovjeren i promjenjiv kemijski sastav, slabija djelotvornost i kraće razdoblje djelovanja. Ovisno o biljnoj vrsti pripravci od ljekovitith biljaka primjenjuju se kao gnojivo (bio-gnojivo) ili mogu djelovati protiv uzročnika bolesti te štetnika (bio-insekticid). Kopriva (Urtica dioica L.) je široko rasprostranjena samonikla i lako dostupna ljekovita vrsta, a može se uzgajati i kao kultivirana što je čini velikim potencijalom za izradu vodenih ekstrakata. Od davnina je poznato da se kao bio-insekticid prijmjenjuje krakotrajni ekstrakt, dok gnojidbeni učinak ima dugi ekstrakt. Nema znanstvenih istraživanja o učincima katkotrajnog vodenog ekstrakta kao gnojiva. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi utjecaj primjene dugog i kratkog vodenog ekstrakta koprive na kemijski sastav i komponente prinosa graha mahunara u poljskom pokusu na dvije klimatski i pedološki različite lokacije (Zadar i Poreč) te u dva roka uzgoja (proljeće i jesen). Kratki ekstrakt (KE) je pripremljen ekstrakcijom suhe herbe (183 g/10 L vode) u vodi 24 sata, a dugi ekstrakt (DE) u istom omjeru s vodom ekstrakcijom od 14 dana. Oba ekstrakta su razrijeđena prije upotrebe u omjeru 1:3, KE se koristio folijarno, a DE zalijevanjem putem tla. Pokus je bio postavljen po slučajnom bloknom rasporedu (RCBD) u četiri ponavljanja. Navedeni tretmani su se provodili na pokusnim parcelama u jednom, dva ili tri tretiranja graha mahunara tijekom vegetacije, te uspoređivali s parcelama gnojenim s dučičnim mineralnim gnojivom urea (46 % N) i kontrolnim varijantama bez primjene gnojiva. Utjecaj gnojidbenih tretmana bio je promjenjiv u odnosu na lokaciju i rok uzgoja. Svi vegetativni parametri te prinos, zatim ukupni fenoli, antioksidacijska aktivnost te količina minerala (P, K, Mg, Fe i Mn) u grahu mahunaru bili su značajno veći na lokaciji Poreč, kao rezultat početnih viših parametara tla. Jesenski uzgoj bio je povoljniji za vegetativne parametre rasta biljke, ali ne i za prinos i veličinu mahuna. Udio fenola i antioksidacijska aktivnost kod graha mahunara bili su veći u proljetnom uzgoju, dok su količine P, Mg, S, Fe i Mn u herbi graha mahunara bile veće u jesenskom uzgoju. Mineralna gnojidba ureom očekivano je rezultirala znatno većim vrijednostima većine vegetativnih parametara, ali su opravdano veću antioksidacijsku aktivnost te više ukupnih fenola ostvarile varijante gnojene dugim ekstraktom dva puta tijekom vegetacije graha (DE2). Uspoređujući međusobno vodene ekstrakte koprive, folijarna gnojidba KE pokazala se gotovo jednako učinkovitom na vegetativne parametre graha mahunara kao i aplikacija DE putem tla. Organska gnojidba koprivom potiče bolje usvajanje Ca, Mg i S iz tla u odnosu na kontrolne varijante, također potiče bolje usvajanje P i Fe za razliku od gnojidbe s ureom. |
