| Popis: |
Nužnost reforme hrvatskog obiteljskog zakonodavstva započete 2014. godine stupanjem na snagu (suspendiranog) Obiteljskog zakona te nastavljene 2015. iznimno sličnim propisom istoga imena u javnim se raspravama često obrazlaže, inter alia, nužnošću usklađivanja s jurisprudencijom Europskoga suda za ljudska prava. Cilj je ovoga rada razmotriti pojedine norme koje je obiteljski zakonodavac usvojio kao poimanu posljedicu uvažavanja stajališta Europskoga suda za ljudska prava, s posebnim osvrtom na predmete Đorđević, Krušković odnosno Gluhaković protiv Hrvatske. Na temelju provedene analize nastoji se dokazati da učinjene promjene zakonodavstva ne treba nužno razumjeti kao odjek strasbourškog acquisa, nego kao shvaćanje zakonopisca odnosno njegovu viziju uređenja obiteljskopravnih odnosa. I konačno, ukazuje se na otvorena pitanja novog uređenja, osobito u svjetlu zaštite temeljnih vrijednosti nacionalnoga pravnog poretka. |
