| Popis: |
Neadekvatna retencija i stabilizacija donje potpune proteze čest je problem koji nastaje uslijed resorpcije tvrdih i mekih tkiva nakon vađenja zuba. Vestibuloplastika je operativni zahvat koji se provodi u svrhu produbljivanja vestibularne brazde radi bolje retencije i stabilizacije naročito donje potpune proteze. Dentalni implantati također predstavljaju način poboljšanja retencije i stabilizacije protskih radova općenito, pri čemu se posebna važnost prilikom dugoročne procjene njihovog uspjeha pridaje dimenzijama kertinizirane periimplantatne mukoze. Ona se najčešće mjeri milimetarski graduiranom parodontnom sondom, međutim zbog mogućnosti greške uslijed subjektivne interpretacije liječnika ne daje potpunu preciznost. Cilj ovog pilot istraživanja je na tri pacijenta s potpunom bezubošću u donjoj čeljusti usporediti dimenzionalne promjene keratinizirane sluznice nakon vestibuloplastike Obwegeserovom otovrenom metodom i vestibuloplastike s dodanim ksenogenim kolagenim matriksom, primijenjujući „split-mouth“ tehniku istraživanja. Kako bi se mogle precizno pratiti promjene dimenzije keratinizirane sluznice, a samim time i odgovor na terapiju, korišten je intraoralni skener. Preoperativno se sluznica bojala 2, 5% jodnom otopinom kako bi se razlučila granica između pomične i keratinizirane (nepomične) sluznice, te se tako obojana sluznica skenirala 3D intraoralnim skenerom. Isti postupak proveo se postoperativno nakon 4, 8 i 12 tjedana. Računalnim programom se mjerilo povećanje dimenzija keratinizirane sluznice te se usporedilo lijevu i desnu stranu. Rezultati su prikazani fotografijama (klinički nalaz i izgled sluznice) te tablearno (dimenzije keratinizirane sluznice). Tehnika skeniranja jodom obojane sluznice i računalna obrada podataka predstavljaju vrijedan alat za preciznu analizu dimenzija mekih tkiva, a dodatak ksenogenog kolagenog matriksa mogao bi značajno poboljšati ishod kirurškog postupka vestibuloplastike. |
