| Popis: |
Otpad jezično definiramo kao neiskoristiv ostatak čega (nakon upotrebe, industrijske prerade i sl.), a opisno, na stranicama FZOEU, kao skup tvari kemijskog, biološkog ili „nuklearnog“ porijekla koji može biti inertan, neopasan i opasan otpad. Nakon tih početnih definicija klasifikacija otpada se provodi zapravo prema mjestu nastanka i/ili prema kategorijama koje su oblikovane zajedničkim uporabnim nazivnikom (npr. ambalažni otpad …) što je svrstano u grupu nazvanu Posebne kategorije otpada. Kako su neka područja djelovanja ipak multifunkcionalna klasifikacija podjele uvodi i grupu Ostale kategorije otpada u kojoj konačno nalazimo Medicinski otpad zajedno s nekoliko specifičnih vrsta industrijskog otpada. Dakako da klasifikacija ide dalje razvrstavajući medicinski otpad prema njegovim svojstvima ili obilježjima ali koji MORA nastati tijekom pružanja medicinskih usluga. Takav je otpad „opasan“ ako je patološki otpad, infektivni otpad, ako su to oštri predmeti, ako je to farmaceutski otpad (ali NE iz farmaceutske industrije), ako je to kemijski otpad iz medicinske uporabe, ako su to posude pod pritiskom i ako je to radioaktivni otpad koji, gle čuda, u toj klasifikaciji i regulatornim propisima i pravilima, podliježe posebnim propisima. I sada nastaje problem tumačenja tih posebnih propisa. Nastaje problem provedbe sakupljanja takvog „otpada“ opisanog posebnim propisima pogotovo zato što ti posebni propisi ne vode računa niti o kojem drugom agensu (koji bi mogao biti opasan ili neopasan) osim o radioaktivnosti koja je „zna se, opasna“ ili možda nije? Da li u medicinskoj djelatnosti u RH nastaje otpad nuklearnog porijekla kako to iskazuje FZOEU, da li nastaje farmaceutski otpad koji je radioaktivan, da li nastaje kemijski radioaktivni otpad? O tome će se povesti rasprava na predavanju kojem je ovaj mali esej uvodnik. |
