| Popis: |
S ciljem smanjenja broja životinja uključenih u in vivo ispitivanja, koriste se probirna in vitro i ex vivo ispitivanja. U probirnim ispitivanjima biološke raspoloživosti oftallmika važno je poznavanje barijernih svojstava rožnice koja se procjenjuju mjerenjem transepitelnog električnog otpora. Radi povećanja kapaciteta ex vivo modela ispitivanja proučavane su različite metode pohrane animalnih rožnica. Kriopohrana je metoda koja ima potencijal najdugotrajnije pohrane rožnica. Zasniva se na činjenici da je pri niskim temperaturama zaustavljena većina kemijskih i bioloških reakcija. Međutim, uspješnost metode ovisi o brojnim parametrima i teško jerazviti optimalan model kriopohrane. Najveći nedostatak metode jest velika mogućnost oštećenja stanica koja mogu nastati različitim mehanizmima. Smatra se da se stanice mogu oštetiti zbog nastajanja kristala leda u uzorku pri zamrzavanju, ali i osmotskim šokom i staničnom dehidracijom. U ovom diplomskom radu ispitane su različite metode kriopohrane u svrhu optimizacije protokola za zamrzavanje i odmrzavanje rožnica. Promatrana su barijerna svojstsva rožnica određivanjem bioelektričnih svojstava (transepitelnog električnog otpora). Ispitivanje transepitelnog električnog otpora provedeno je u horizontalnim difuzijskim ćelijama, a otpor je određen uređajem koji mjeri transepitelni napon. Najbolji rezultat ovoga rada postignut je primjenom sljedećih uvjeta zamrzavanja i odmrzavanja animalne rožnice: protokol zamrzavanja: -70oC/24 sata ; protokol odmrzavanja: 37oC/1, 0 sat. |
